Bezbroj smo puta čuli riječ odgovornost. Budi odgovoran, ponašaj se odgovorno, ti si odgovoran za ovo ili ono. No, što je to odgovornost?
Rječnici stranih riječi i enciklopedije daju nam definicije i pojašnjenja. Pa tako saznajemo da odgovornost može biti pojedinačna i zajednička - društvena, da označava ispunjavanje obaveza ili brigu prilikom donošenja odluka ili poduzimanja nečega. Etički, odgovornost je kvaliteta i vrijednost ljudskog bića. Jedna je od najvrijednijih i najpozitivnijih ljudskih osobina. Često, odgovornost će ljudska individua preuzeti na sebe zbog svojeg položaja, uloge ili okolnosti u kojoj se je našla. Primjeri su roditeljstvo i posao. A za vojnika-časnika to je uloga vođe, uloga zapovjednika. Odgovornost za svoje ljude i zadaću koju je dobio. Odgovornost za sve što jest ili nije počinjeno. Bilo od strane zapovjednika, bilo vojnika pojedinaca, bilo cijele postrojbe. Jer zapovjednik je odgovoran za to da se sve pojedinačne i grupne zadaće obave točno, uspješno i na vrijeme poštujući pri tome sve pravno-zakonske odredbe, ali i etičke norme. Čak i u ratu. Zapravo, baš u ratu. Pri tome je briga za njegove vojnike izuzetno važna. U tome se odgovornost vojnog zapovjednika ne razlikuje od univerzalne odgovornosti, dapače, uveliko je i značajnija.
Mobilizacija
Dana 7. listopada 1991. godine, tada i ne previše mlad, čak štoviše, s trideset i šest godina na leđima, i premda bez ratnog iskustva ali kroz mnogo vježbi u nekadašnjoj Teritorijalnoj obrani izvježbani pričuvni časnik i zapovjednik, Dragutin Čajko je poveo svoju 3. satniju iz sastava 2. (zabočke) pješačke bojne 103. br. ZNG-a u nešto za što se je prethodno obučavao i pripremao, no ipak u poprilično neočekivanoj i iznenadnoj situaciji. Satnija je to koju popunjavaju mobilizirani vojnici i zapovjednici, a takva je i cijela 103. br ZNG osim djelatne jezgre Zapovjedništva brigade i dijela Zapovjedništava bojni. Još do jučer zaposlen u svojoj trgovini, a inače po struci strojarski tehničar, rođen i školovan u svojoj Bedekovčini, tog se je dana našao u ulozi vođe i zapovjednika tada najsnažnije i najorganiziranije postrojbe ZNG-a u svom Zagorju, sastavljene od domaćih muževa i mladića i upućene na ratište izvan Zagorja. A upućeni su na područje prije par dana žestoko napadnutog grada na četiri rijeke, u Karlovac. Njemu kao časniku i zapovjedniku, posve je jasno: Hrvatska i naše Hrvatsko zagorje, u tom se času branilo i u Karlovcu, gradu strateški važnom Domovini, a moguće još i više pobunjenom neprijatelju koji ga je želio osvojiti i pokoriti, presjeći Republiku Hrvatsku i podijeliti je na dva dijela, kopneni i primorski, te pretvoriti stari vojni grad, po svom osnivaču nadvojvodi Karlu Habsburškom nazvan Karlovac, u Kordunovac.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. studenog 2024.