U kasno ljeto 1995. godine, nakon operacije Oluja, koja je potpuno promijenila strateške odnose među zaraćenim stranama, Domovinski rat još nije bio završen.
Bila je to godina najvećih hrvatskih vojnih pobjeda okrunjenih operacijom Oluja kao najopsežnijom operacijom Hrvatske vojske u kojoj je uništena Srpska vojska Krajine i rasterećen pritisak na bihaćku enklavu u kojoj se krajnjim naporima branio 5. korpus ARBiH-a. Nakon operacije Oluja poginulo je još najmanje 130 hrvatskih vojnika. Srpski protunapad na prijevoj Derala i presijecanje komunikacije Knin – Bosansko Grahovo 13. kolovoza 1995. godine, u kojemu je HV u jednom danu imao više od 20 poginulih na vrlo malom prostoru, dao je naslutiti da se i doktrinarno i po borbenoj spremnosti inferiornija Vojska Republike Srpske nije pomirila s prethodnim porazima i da će pokušati iskoristiti neke taktički povoljnije pozicije u zapadnoj BiH. Brzim odgovorom i protunapadom od Derala prema Resanovcima, Hrvatske snage su vrlo brzo stavile grad Drvar u taktički zahtjevnu situaciju.
Poboljšanje taktičkih pozicija bio je povod i za pokretanje operacije Maestral-2, vjerojatno jedne od najuspješnijih u nizu hrvatskih pobjedničkih operacija 1994. i 1995. godine. Njezina izvorna zamisao bila je usmjerena na zauzimanje ključnog terena, kao što je područje Vitoroga te prijevoja Mlinište i Oštrelj, čijim držanjem se stvaraju znatno veće taktičke prednosti. Stvorena inicijativa je kapitalizirana iskorištenjem prodora na samom spoju 2. KK i 30. pd/1. KK te prijetnjom okruženjem 30. pd koju je prema Donjem Vakufu, sa zakašnjenjem počela pritiskati 77. vrbaska divizija iz 7. korpusa ARBiH-a. Time su Hrvatske snage gotovo neplanirano zauzele prostor Šipova i Jajca te se učvrstile na prostoru između bihaćkog 5. korpusa i travničkog 7. korpusa ARBiH-a, a težište prenijele na lijevi bok gdje je pregrupiranjem snaga uspješno zauzet i grad Drvar. Rasulu 2. KK VRS-a doprinijela je i bošnjačka operacija Sana, u kojoj se 5. korpus ARBiH-a uklinio duboko u zahvatu Avnojske ceste (Bihać – Jajce), zauzeo Bosanski Petrovac i Ključ, te vršio daljnji pritisak prema obroncima Manjače, Mrkonjić-Gradu i Sanskom Mostu gdje je već nastupila njegova točka kulminacije. Njegova sjeverna grupacija je zauzela Bosansku Krupu i potpomognuta hrvatskim topništvom sporo, ali postupno napredovala ili vršila pritisak prema Sanskom Mostu i Bosanskom Novom. Zračni i raketni udari NATO-a u operaciji Deliberate Force, koji su se odvijali paralelno s hrvatskom i bošnjačkom ofenzivom zasigurno su doprinijeli njezinim uspjesima i konačnom dovođenju Srba za pregovarački stol.
Sagledavajući strateški kontekst operacije Una, u zamagljenoj granici taktike, operativnog umijeća i strategije uočljiva je lakoća pridruživanja pridjeva „strateška“ svakoj važnijoj odluci, zemljišnom objektu, gradu ili operaciji. Tako ćemo često susresti fraze „strateški grad“, „strateški položaj“, „strateška odluka“ ili „strateška napadna operacija“ iako one to po svojoj prirodi nisu. Ni narednici na borbenom položaju, niti pukovnici u bojnama i brigadama ne oblikuju niti stvaraju strategiju. Oni na nju mogu pozitivno utjecati, ali i stvoriti probleme strategiji. Isto se odnosi i na ključni teren kao što su važni gradovi ili druge ljudske ili prirodne strukture u prostoru na kojem se odvijaju taktičke aktivnosti. Pri tome stratešku važnost određenog terena ili grada moramo promatrati u njegovom međuodnosu s ishodom i ciljevima rata. U Napoleonovom pohodu na Rusiju vjerojatno nitko ne bi osporio važnost Moskve kao „strateškog“ grada. Međutim kako je Napoleonovo zauzimanje Moskve doista utjecalo na konačan ishod tog rata? Stoga česta klasifikacija hrvatskih vojnih operacija u BiH nakon operacije Oluja, a to su protunapad na Derala, operacija Maestral-2 i operacija Južni potez, kao „strateških napadnih vojnih operacija“ utemeljenje takvog naziva crpi uglavnom u veličini snaga i prostora na kojem su se izvodile, a ne njihovim strateškim ciljevima. Činjenica je da su sve navedene operacije, gledajući ih izolirano, bile prvobitno planirane isključivo kao poboljšanje taktičkih pozicija Hrvatskih snaga. Kako god dodavani pridjevi „strateška“ kada se raščlane planski ciljevi primjerice operacije Maestral-2, njihov opis je isključivo taktički. (Usp. Ademi, 2021, pp. 382-383). Redukcionističkim pogledom na izolirano promatranje pojedinih operacija, bez sagledavanja cjeline kampanje kao niza operacija, često se ispusti i sagledavanje cjelovite strategije uporabe Hrvatskih snaga u BiH.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2024.
