Svi znamo da je 1991. godine počeo rat. Počela je velikosrpska agresija na mladu tek stvorenu Republiku Hrvatsku. Dogodilo se ono što se nitko nije nadao ni u najcrnjim snovima, da na kraju 20. stoljeća u srcu Europe može doći do tako prljavog i nepravednog rata.
Hrvatska je bila izložena brutalnoj agresiji i pokušaju provođenja velikosrpske politike. Vrlo je važno naglasiti da je Hrvatska ostala bez oružja, bila je razoružana već u svibnju 1990. godine, odmah poslije rezultata referenduma o samostalnosti. I u takvoj situaciji, gdje na jednoj strani imate vojsku bivše JNA sa svim novostvorenim paravojnim odredima diljem Hrvatske, a s druge strane imate snage policije i Zbora narodne garde koje su djelovale pod okriljem MUP-a, i nije još bilo prave vojske, oni su bili sigurni da će ostvariti pobjedu. Ali hrvatska ratna povijest je upravo čudesna jer obiluje događajima koji svakoga zapanjuju svojom osebujnošću, često svojom tragičnom sudbinom koju je hrvatski narod postigao u svojoj tisućljetnoj prošlosti.
Nikad u povijesti svijeta nije jedna tako moćna vojska kao bivša JNA sa tako razornim oružjem i tolikom mržnjom napala tako miroljubiv i nenaoružan narod, kao što se to dogodilo devedesetih prilikom velikosrpske agresije. Ali isto tako nema primjera da se jedan tako malen, nenaoružan narod, ali nadasve hrabar, odupro višestruko nadmoćnijem neprijatelju, obranio svoju zemlju i u konačnici pobijedio. Rat je bio dug i krvav, ali hrvatski narod je ispisao najsvjetlije i najsvetije stranice svoje povijesti. Dugačke kolone mrtvih, izmasakriranih i prognanih svjedok su patnji i najvećih stradanja, ali isto tako silna težnja za slobodom i samostalnosti koju je ova generacija konačno i ostvarila. Stotine tisuća unesrećenih, srušeni gradovi i sela, srušene crkve, škole i bolnice… Sve to ipak nije pokolebalo i spriječilo hrvatski narod, posebno hrvatskog vojnika i policajca da odlučno kaže NE.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2024.
