Državni protektorat Češke i Moravske

Nakon ustrojavanja Austro-Ugarske Monarhije 8. lipnja 1867. godine izvršena je podjela Monarhije na dva dijela: Carevina Austrija i Kraljevina Ugarska.

Kraljevina Češka kao austrijska nasljedna krunska zemlja(Ferdinand I. Habsburg izabran je 1526. godine za češkog kralja) ušla je u sastav Carevine Austrije. Osim Kraljevine Češke u austrijski dio Monarhije ulazi i Markgrofovija (velika grofovija) Moravska. Obje navedene zemlje bile su zastupljene u parlamentu Carevine Austrije – Carskom vijeću (Reichsrat). S druge strane područje Slovačke praktički je od 907. godine i pobjede Mađara nad Velikomoravskom Kneževinom uključeno u sastav mađarske države (uz prekid od 955. do 1305. godine kada je Slovačka dio Kraljevine Češke). Zbog neposredne osmanlijske opasnosti, mađarska je prijestolnica od 1541. godine premještena iz Budimpešte u Bratislavu. Nakon ustrojavanja AustroUgarske Monarhije područje Slovačke, koje su Mađari nazivali Sjevernom Ugarskom, ostaje i dalje integralnim dijelom ugarske kraljevine.

Neposredno nakon izbijanja Prvog svjetskog rata dio čeških intelektualaca okupljenih oko Tomaša Masaryka napušta Češku (prosinca 1914. godine) i odlazi u Rim, a potom u Pariz u kojem ustrojavaju Češki komitet van zemlje koji je u veljači 1916. godine preimenovan u Čehoslovačko narodno vijeće. Polovicom 1917. godine Čehoslovačko narodno vijeće donosi proglas o mobilizaciji svih Čeha i Slovaka koji su se nalazili u inozemstvu. Francuska Vlada u prosincu 1917. godine donosi odluku o postrojavanju Čehoslovačke legije čime je Česima i Slovacima priznat statut savezničke ratujuće strane, a Čehoslovačko narodno vijeće za privremenu vladu buduće Čehoslovačke države.

Praktički od samog početka borbenog djelovanja carskih i kraljevskih postrojbi Austro-Ugarske Monarhije na Istočnom ratištu dolazi do pojave dezertiranja vojnika Čeha i Slovaka na stranu Carske Rusije (do jeseni 1916. godine u ruskom zarobljeništvu bilo je oko 200 000 Čeha i Slovaka). Vlada u Moskvi prosinca 1915. godine donosi odluku o postrojavanju dragovoljačke pukovnije sastavljene od Čeha i Slovaka koja ubrzo postaje zdrug, da bi od lipnja 1917. godine postala divizija. Krajem 1917. godine postrojen je Čehoslovački zbor jačine dviju pješačkih divizija i jednog pričuvnog zdruga (40 000 ljudi). Na Južnom ratištu, sjever Italije, od zarobljenih Čeha i Slovaka postrojena je u travnju 1918. godine Čehoslovačka divizija.

Nakon proglašenja Čehoslovačke Republike upravo će Čehoslovačka legija iz Francuske, Čehoslovački zbor iz Rusije i Čehoslovačka divizija iz Italije biti temelj ustrojavanju vojske Čehoslovačke Republike. U posljednjim turbulentnim danima postojanja Austro-Ugarske Monarhije ustrojen je Narodni odbor u Pragu koji 28. listopada 1918. godine donosi odluku o raskidanju svih veza između Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Češke. Samo dva dana kasnije, 30. listopada, Slovački narodni savjet na svojoj skupštini u Turčjanskom Svetom Martinu donosi odluku o izdvajanju Slovačke iz Kraljevine Ugarske te odmah potom i drugu odluku o suglasnosti da Slovačka i Češka ustroje novu zajedničku državu. U međuvremenu je Čehoslovačko narodno vijeće u Parizu potpisalo 26. listopada 1918. sporazum s predstavnicima Komiteta karpatsko-ukrajinskih emigranata prema kojem se Zakarpatska Ukrajina (Rutenija) pridružuje novoj čehoslovačkoj državi (do tada je Zakarpatska Ukrajina bila dio Kraljevine Ugarske). U Pragu se 14. studenog 1918. godine sastaje Privremena narodna skupština koja donosi odluke o ukidanju Kraljevine Češke, potvrđuje ustrojavanje zajedničke češko-slovačke države koju potom proglašava parlamentarnom republikom te je prvim predsjednikom novoutemeljene države izabran Tomaš Masaryk.

Novoustrojena Čehoslovačka vojska u siječnju 1919. godine zaposjeda područje grada Tešina koji se tada nalazio u Poljskoj što dovodi do krize u odnosima između dviju zemalja. Na konferenciji veleposlanika Francuske, Velike Britanije i Italije sporno je područje podijeljeno između Poljske i Čehoslovačke, s tim da je grad Tešin pripao Čehoslovačkoj. Početkom lipnja 1919. godine postrojbe Mađarske Sovjetske Republike prodiru na područje Slovačke, te je 20. lipnja 1919. proklamirano stvaranje Slovačke Sovjetske Republike sa sjedištem u Prešovu koja se održala do 7. srpnja 1919. kada je srušena intervencijom čehoslovačkih postrojbi. U svrhu onemogućavanja težnji Mađarske za ponovnim stvaranjem Kraljevine Ugarske, Čehoslovačka je Republika 14. kolovoza 1920. godine s Kraljevstvom Srba, Hrvata i Slovenaca potpisala obrambeni savez, kojem se 23. travnja 1921. godine priključila i Kraljevina Rumunjska, čime je stvoren blok zemalja nazvan Mala Antanta. Čehoslovačka je 25. siječnja 1924. godine sklopila obrambeni sporazum s Francuskom usmjeren protiv Njemačke, a nekoliko mjeseci kasnije, 25. svibnja, i s Italijom. Pod utjecajem dolaska nacista na vlast u Njemačkoj te potom brzog jačanja istog, Čehoslovačka je potpisala sporazum o uzajamnoj pomoći sa Sovjetskim Savezom 16. svibnja 1935. godine.

Krajem 1934. godine čehoslovački Glavni stožer donosi odluku o početku radova na utvrđivanju granice prema Njemačkoj i Mađarskoj. Potom se pristupilo izgradnji triju velikih skupina utvrđenih postava po uzoru na francuski Maginotov utvrđeni postav te jedan utvrđeni postav prema Mađarskoj. Prema planu, svi utvrđeni postavi trebali su biti u potpunosti završeni do kraja 1939. godine. U međuvremenu je Čehoslovačka vojska opremila svoje postrojbe suvremenim naoružanjem domaće proizvodnje (koncerni »Škoda« i »Zbrojevka« proizvodili su suvremeno naoružanje, a usto su bili i okosnica izvoza čehoslovačke države). Ustrojene su i oklopne postrojbe opremljene domaćim tenkovima, a također je pojačano i ratno zrakoplovstvo, također domaćom proizvodnjom zrakoplova i zrakoplovnih motora (koncern »Avia«).

Početkom 1938. godine Čehoslovačka je vojska bila ustrojena u sedam zborova sa 12 pješačkih divizija, s četirima konjaničkim zdrugovima, dvama gorskim zdrugovima, četirima pukovnijama teškog topništva, četirima pukovnijama protuzrakoplovnih topova, šest opkoparskih pukovnija i jednom oklopnom pukovnijom. Ratno zrakoplovstvo bilo je ustrojeno u sedam zrakoplovnih pukovnija sa 60 zrakoplovnih jata (1 200 zrakoplova, od toga 566 borbenih zrakoplova). Ratna riječna flotila na Dunavu imala je jednu topovnjaču, 22 patrolna čamca, minolovac, minopolagač i desetak pomoćnih plovnih sredstava.

Sredinom 30-tih godina XX. stoljeća unutarnja situacija u Čehoslovačkoj Republici počela se komplicirati. Kao uvod u političku krizu dogodila se velika gospodarska kriza od 1929. do 1933. godine koja je ozbiljno uzdrmala gospodarstvo, i to prije svega Češke i Moravske u kojima je bila smještena sva važnija industrija, dok je Slovačka i dalje bila pretežno okrenuta poljoprivredi. U samoj Čehoslovačkoj živjelo je oko devet i pol milijuna Čeha te oko četiri i pol milijuna Slovaka. Iako su Slovaci svojevoljno izabrali državnu zajednicu s Česima, između ostalog radi lakše obrane od mađarskih pretenzija na Slovačku, tijekom vremena sve je više dolazio do izražaja jak utjecaj češke većine, kako putem školskog sustava, jezika i književnosti tako i putem gospodarstva. Odmah nakon ustrojavanja Čehoslovačke Republike na području Slovačke formirana je Slovačka narodna stranka, koju je do kolovoza 1938. godine i svoje smrti vodio »otac slovačke nacije« velečasni Andrej Hlinka. Slovačka narodna stranka na samom je početku imala malu podršku među Slovacima. Međutim podrška Hlinki iz godine u godinu rapidno se povećavala, izazvana ponajprije sve većim razočaranjem Slovaka u zajedničku čehoslovačku državu. Temeljni zahtjev Slovačke narodne stranke bio je stvaranje autonomne Slovačke unutar Čehoslovačke Republike. Treću etničku skupinu činili su Nijemci, kojih je na području Čehoslovačke bilo gotovo tri milijuna, a najveći dio Nijemaca živio je na području Sudeta (područje uz granicu između Njemačke i Češke). Još u studenom 1918. godine osnovana je podružnica Njemačke nacional-socijalističke radničke stranke (DNSAP, koja je osnovana 1910. godine u Beču), no neovisno o sličnosti imena, nije bila isto što i Hitlerova Nacionalsocijalistička radnička stranka (NSDAP). Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije DNSAP je nastavio djelovati na području Čehoslovačke Republike te je 1929. godine imao 200 000 registriranih članova. U listopada 1933. godine DNSAP mijenja ime u Sudetsku njemačku stranku (»Sudetendeutsche Partei« – S.d.P), koja pod utjecajem dolaska nacista na vlast u Njemačkoj kreće u otvoren politički sukob s Vladom u Pragu s obzirom na položaj njemačke nacionalne manjine u Čehoslovačkoj. U sklopu Sudetske njemačke stranke ustrojena je Dragovoljačka zaštitna služba (»Freiwilliger Schutzdienst« – F.S.) kao poluvojna stranačka organizacija po uzoru na Jurišne odrede (»Sturmabteilung« – S.A.) nacionalsocijalističke stranke. Uz navedenu njemačku nacionalnu manjinu, na području Tešina nalazila se brojna poljska nacionalna manjina, dok je u Slovačkoj, uz granicu s Mađarskom, živjela velika mađarska nacionalna zajednica (oko pola milijuna Mađara), a na području Zakarpatske Ukrajine većinu stanovništva činili su Ukrajinci. Niti jednoj od navedenih nacionalnih zajednica, uključujući i Slovake, Vlada u Pragu nije htjela priznati poseban položaj što je dovelo do komplicirane unutarnje situacije.

Nakon uspješno provedena pripojenja Austrije Trećem Reichu u ožujku 1938. godine, Adolf Hitler osjećao se dovoljno moćnim da zatraži rješenje za pitanje položaja Sudeta unutar Čehoslovačke Republike. Ovaj Hitlerov zahtjev otvoreno su podržale Poljska (koja je tražila područje Tešina) i Mađarska (tražeći pogranično područje između Slovačke i Mađarske naseljeno većinom Mađarima te područje Zakarpatske Ukrajine koje je do 1918. bilo dio Kraljevine Ugarske). U strahu od mogućeg izbijanja sukoba, Velika Britanija i Francuska prihvaćaju posredovanje Italije koje dovodi do sastanka u Münchenu (29. i 30. rujna 1938), a kao konačni rezultat pregovora dogovoren je Münchenski sporazum prema čijim je odredbama Njemačka dobila Sudetsku oblast, a Poljska područje Tešina i kotar Javorina na Tatrama. Hitler je još jednom trijumfirao bez rata. Iako je imala dobro opremljenu i brojnu vojsku te moćne obrambene utvrde na granici s Njemačkom, Čehoslovačka se pokorila odredbama Sporazuma. 

Od 1. do 10. listopada 1938. postrojbe Wehrmachta ušle su u Sudetsku oblast, a 1. listopada postrojbe Poljske vojske ušle su u područje Tešina i Javorine. Kako je kasnije zapisao general Heinz Guderian, obilazeći češke utvrđene postave, Münchenski je sporazum »uštedio puno njemačke krvi«. Neposredna posljedica Münchenskog sporazuma u samoj Čehoslovačkoj bilo je proglašenje autonomije Slovačke 6. listopada te proglašenje autonomije Zakarpatske Ukrajine 8. listopada 1938. godine. U međuvremenu je 5. listopada 1938. čehoslovački predsjednik Eduard Beneš podnio ostavku i otputovao u Veliku Britaniju, a predsjednikom je 30. studenog izabran dr. Emil Hacha, dotadašnji predsjednik Ustavnog suda. Prvom bečkom arbitražom (Njemačka i Italija) 2. studenog 1938. dolazi do daljnjeg smanjivanja Čehoslovačke, i to ustupanjem Mađarskoj područja većinski naseljenog Mađarima. Čehoslovački predsjednik dr. Hacha i ministar vanjskih poslova František Čvalkovsky potpisali su pod neposrednim Hitlerovim pritiskom 15. ožujka 1939. sporazum prema kojem se Češka i Moravska stavljaju pod zaštitu (protektorat) Trećeg Reicha, a istoga dana proglašena je neovisna Slovačka dok su mađarske postrojbe zauzele čitavo područje Zakarpatske Ukrajine. Čehoslovački predsjednik Vlade Rudolf Beran i ministar obrane general Jan Syrovy zabranili su pružanje bilo kakva otpora što je označilo neslavan kraj Čehoslovačke Republike.

Sudetska oblast (Sudetenland)

Njemački Wehrmacht do 10. je listopada 1938. izvršio vojno zaposjedanje Sudeta koji su potom stavljeni pod vojnu upravu. Vojna uprava u Sudetskoj oblasti trajala je do 1. siječnja 1939. godine kada je počela s radom Državna oblast Sudeti (»Reichsgau Sudetenland« sa sjedištem u Reichenbergu, danas češki Liberec), te je državnim i stranačkim vođom Sudetske oblasti imenovan dotadašnji predsjednik Sudetske njemačke stranke Konrad Henlein. Cjelokupna Sudetska njemačka stranka inkorporirana je u nacionalsocijalističku stranku. Na području Državne oblasti Sudeti ustrojena je Skupina jurišnih odreda »Sudeti« (S.A. Gruppe Sudeten) od postojeće Dragovoljačke zaštitne službe, čija je 52. pukovnija Jurišnih odreda bila stalno razmještena u Pragu kao pomoćna redarstvena postrojba.

Nastavak pročitajte u slijedećem nastavku. Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u studenom 2015.