Naslovnica

Okupirana Poljska - zemlja bez kvislinga?

Posljednjih godina i dio poljskih povjesničara prihvaća tezu da kvislinga na području Poljske nije bilo ponajprije zato što ih Njemačka nije željela. Ironično iz ove teze proizlazi zaključak da je upravo Njemačka s ovim svojim stavom »spasila« Poljsku od sramote kolaboracije.
23. ožujka 2020. u 14:37 0 komentara 804 prikaza
Foto: Wikimedia Commons

U prošlih sedamdeset godina od završetka Drugog svjetskog rata poljski državnici i znanstvenici propagirali su tezu prema kojoj Poljska jedina tijekom Drugog svjetskog rata nije imala kvislinge te da se time Poljska ustvari nije nikada predala Nijemcima. Međutim za razliku od svih drugih od Nijemaca okupiranih područja gdje su isti uspostavili različite oblike kvislinških, odnosno kolaboracijskih režima ili lokalnih uprava, na području Poljske Nijemci nisu niti željeli ustrojiti bilo kakav kvislinški sustav uprave (npr. vladu koja bi bila pronjemačke orijentacije).

DRUGI SVJETSKI RAT - OKUPACIJA I KOLABORACIJA (DRUGI DIO) Mađarski "Volksdeutscheri" i mađarski dragovoljci u Waffen-SS-u

Poljska je bila predviđena za naseljavanje i širenje njemačkog naroda, a Poljaci su kao narod trebali nestati (biti germanizirani ili raseljeni). Posljednjih godina i dio poljskih povjesničara prihvaća tezu da kvislinga na području Poljske nije bilo ponajprije zato što ih Njemačka nije željela. Ironično iz ove teze proizlazi zaključak da je upravo Njemačka s ovim svojim stavom »spasila« Poljsku od sramote kolaboracije. Nakon okončanja najvećeg dijela operacija na području Poljske te predaje Varšave 27. rujna 1939. godine, već idućeg dana (28. rujna) u glavnom gradu Sovjetskog Saveza, Moskvi, predstavnici Trećeg Reicha i domaćina potpisali su nove anekse njemačko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju potpisanog 23. kolovoza 1939. godine, koji je Trećem Reichu »otvorio« put za provedbu pohoda na Poljsku. Novim aneksima na postojeći Sporazum određeno je razgraničenje između njemačkog i sovjetskog okupiranog područja Poljske. Tako je prema odredbama navedenog sporazuma Sovjetski Savez dobio sva bivša područja Poljske istočno od rijeka Pise, Narve, Buga i Sana (201 000 km kvadratnih sa 13 milijuna stanovnika), što je i današnja granica između Poljske i Bjelorusije. Dok je Slovačka za svoje sudjelovanje u pohodu na Poljsku nagrađena uskim pojasom uz samu slovačko-poljsku granicu (700 km kvadratnih).

Adolf Hitler, u svojstvu kancelara i vođe (titula »vođa« – »Führer« – službeno je uvedena nakon smrti predsjednika Reicha Paula von Hindenburga 2. kolovoza 1934. godine i formalno je zamijenila postojeću titulu predsjednika), potpisao je dva dekreta (8. i 12. listopada 1939. godine) kojima su dotadašnja područja zapadne Poljske anektirane u sastav Njemačkog Reicha pod nazivom »priključena istočna područja « (njem. »Eingegliederte Ostgebiete «). Iako je formalni razlog za navedenu aneksiju bio povratak područja koja su do 1918. godine bila u sastavu Reicha, a potom su Mirovnim sporazumom iz Versaillesa oduzeta Reichu i dana novoustrojenoj Republici Poljskoj, ipak je nova granica Reicha pomaknuta od 100 do 150 km prema istoku u odnosu na onu iz 1918. godine. Njemačkoj provinciji Istočnoj Pruskoj priključeni su okruzi Zichenau (danas poljski Ciechanow) i Gumbinnen (danas ruski Gusev). Na području ranijeg Slobodnog grada Danziga (danas poljski Gdańsk) te području ranijeg »koridora« ustrojena je Državna oblast Zapadna Prusija (njem. »Reichsgau Westpreussen«) koja 29. siječnja 1940. godine mijenja ime u Državna oblast Danzig-Zapadna Prusija, a sastoji se od tri okruga: Danzig (Gdańsk), Bromberg (danas poljski Bydgoszcz) i Marienwerder (danas poljski Kwidzyn).

Za državnog upravitelja oblasti (njem. »Reichsgauleiter«) Danzig-Zapadna Prusija imenovan je Albert Forster. Za navedeno područje Zapadne Prusije, odnosno poslije Danzig-Zapadna Prusija ustrojeno je 19. rujna 1939. godine Vojno zapovjedništvo Danzig-Zapadna Prusija (njem. »Militärbefehlshaber Danzig-Westpreussen«) čijim je zapovjednikom imenovan general topništva Leonhard Kaupisch.

DRUGI SVJETSKI RAT - OKUPACIJA I KOLABORACIJA (PRVI DIO) Kraljevina Ugarska

Od 22. listopada 1939. godine Zapovjedništvo Danziga-Zapadne Prusije mijenja ime u Zapovjedništvo vojnog okruga XX. (njem. »Wehrkreis XX.«), čime je navedeno područje i formalno uklopljeno u teritorijalni ustroj Wehrmachta na području Reicha. Tijekom Drugog svjetskog rata na čelu Vojnog okruga XX. bili su sljedeći zapovjednici: general pješaštva Max Bock (23. listopada 1939–1. ožujka 1943), general pješaštva Bodewin Keitel (1. ožujka 1943–15. listopada 1944) i general pješaštva Karl-Wilhelm Specht (15. listopada 1944–1. ožujka 1945). Na području Vojnog okruga XX. ustrojena je 156. pješačka doknadna divizija koja je imala zadaću provedbe obuke ročnika za popunu postrojbi kopnene vojske Wehrmachta. Područja dotadašnjih poljskih vojvodstava Poznań (njemački Posen), Lođ (njemački Litzmannstadt) i Inowroclaw (njemački Hohensalza) ustrojena su u Državnu oblast Posen (njem. »Reichsgau Posen«), koja od 29. siječnja 1940. godine mijenja ime u Državna oblast Warthe (njem. »Reichsgau Wartheland«, odnosno »Warthegau«). Za državnog upravitelja oblasti Warthe imenovan je Arthur Greiser. Već 10. rujna 1939. godine za gore navedeno područje ustrojeno je Vojno zapovjedništvo Posen (njem. »Militärbefehlshaber Posen«) za čijeg je zapovjednika imenovan general topništva Alfred von Vollard-Bockelberg.

Vojno zapovjedništvo Posen preustrojeno je 26. listopada 1939. godine u Zapovjedništvo vojnog okruga XXI. (njem. »Wehrkreis XXI.«) čime je, kao i u slučaju Vojnog okruga XX, čitavo spomenuto područje postalo sastavni dio teritorijalnog ustroja Wehrmachta. Zapovjednikom Vojnoga okruga XXI. imenovan je 26. listopada 1939. godine general topništva Walter Petzel, koji je na navedenom mjestu zapovjednika ostao 1. ožujka 1945. kada su oba vojna okruga (XX. i XXI) ugašeni. Na području Vojnog okruga XXI. postrojene su 429. i 431.

divizija za posebnu uporabu sa zadaćom osiguranja vojnih i vitalnih objekata na području vojnog okruga te upućivanja ročnika na obuku u doknadne postrojbe. Po uzoru na ustroj u ostalim dijelovima Njemačkog Reicha, pri svakom vojnom krugu ustrojena su i mjesta viših SS- i redarstvenih vođa (njem. »Höherer SS- und Polizeiführer«) koji su pod svojim zapovjedništvom objedinili zapovijedanje redarstvenim postrojbama i ispostavama sigurnosnih službi na svom području. Tako je za višeg SS- i redarstvenog vođu u Vojnom okrugu XX. imenovan Ssgeneral i general redarstva (njem. »SS-Obergruppenführer und General der Polizei«) Richard Hildebrandt (na dužnosti od 9. listopada 1939. do 20. travnja 1943), a potom SSgeneral-poručnik i general-poručnik Waffen-SS-a i redarstva (njem. »SS-Gruppenführer und Generalleutnant der Waffen-SS und der Polizei«) Fritz Katzmann (na dužnosti od 20. travnja 1943. do 1. travnja 1945). Za područje Vojnog okruga XXI. za višeg SS- i redarstvenog vođu imenovan je SS-general i general redarstva Wilhelm Koppe (na dužnosti od 9. listopada 1939. do 9. studenoga 1943), potom je vršitelj dužnosti general-bojnik redarstva (njem. »Generalmajor der Polizei«) Theodor Berkelmann (9. studenoga– 29. veljače 1944) i na kraju SSgeneral-poručnik i general-poručnik Waffen-SS-a i redarstva Heinz Reinefarth (29. veljače 1944–28. veljače 1945). Posljednji dio Poljske koji je anektirao Treći Reich bilo je područje Gornje Šlezije (Oberschlesien), odnosno okruzi Kattowitz (poljski Katowice) i Oppeln (poljski Opole) koji su priključeni provinciji Šleziji. Ukupna površina anektiranog područja Njemačkog Reicha iznosila je 94 000 km kvadratnih, na kojem je živjelo oko deset milijuna stanovnika. Tijekom uprave Njemačkog Reicha s navedenog je područja iseljeno oko milijun Poljaka, a naseljeno 600 000 Nijemaca s područja Baltika (Litve, Letonije i Estonije) i Bukovine te sjeverne Besarabije (područja koja je 1940. godine okupirao Sovjetski Savez prema sporazumu o podijeli interesnih sfera u Istočnoj Europi između Njemačkog Reicha i Sovjetskog Saveza) te 400 000 Nijemaca koji su preseljeni iz drugih krajeva Reicha. Na svim navedenim područjima koja su anektirana od strane Njemačkog Reicha živjelo je 1939. godine oko pola milijuna Židova koji su ubrzo iseljeni te premješteni u geta na području Poljske koje nije anketirao Njemački Reich, što je bila samo »usputna stanica« prije njihova upućivanja u koncentracijske logore radi njihova fizičkog uništenja. Državni vođa SS-a (njem. »Reichsführer-SS«) Heinrich Himmler u funkciji »državnog povjerenika za učvršćivanje nijemstva« (njem. »Reichskommissar für die Festigung deutchen Volkstums«) prihvatio je plan o preseljenju tri i pol milijuna Poljaka s navedenih područja anektiranih u sastav Reicha, a koji se trebao provesti tijekom deset godina. Umjesto iseljenih Poljaka na anektirana područja trebalo je naseliti »Volksdeutschere« (etničke Nijemce) s područja Srednje i Jugoistočne Europe (Slovačke, Mađarske, Rumunjske, NDH i Srbije/ Banata).

DRUGI SVJETSKI RAT (Drugi dio) Zemaljska vojska u Poljskoj od 1942. do 1944. i Varšavski ustanak

Generalni guvernerat. Civilna uprava

Ostatak bivšeg državnog područja Republike Poljske koji nije okupirao Sovjetski Savez, odnosno anektirao Njemački Reich, ustrojen je dekretom Adolfa Hitlera 26. listopada 1939. godine u »Generalni guverne-rat za zaposjednuto poljsko područje « (njem. »Generalgouvernement für die besetzten polnischen Gebiete «). Na mjesto generalnog guvernera imenovan je Dr. Hans Michael Frank. Odmah nakon imenovanja generalnog guvernera ustrojen je i Ured generalnog guvernera (njem. »Amt des Generalgouverneurs«) koji 9. prosinca 1940. godine mijenja ime u »Vlada generalnog guvernerata « (njem. »Regierung des Generalgouvernements«). Na čelu Ureda generalnog guvernera, a potom i Vlade generalnog guvernerata, nalazio se Josef Bühler s titulom državnog tajnika i zamjenika generalnog guvernera. Ured generalnog guvernera, a potom i Vlada ustrojena je u dvanaest glavnih odjela: I. (unutarnja uprava), II. (financije), III. (pravo), IV. (gospodarstvo), V. (poljodjelstvo i ishrana), VI. (šumarstvo), VII. (rad), VIII. (promidžba), IX. (znanost i obrazovanje), X. (izgradnja), XI. (željeznice) i XII. (pošta). Pri Vladi Njemačkog Reicha u Berlinu imenovan je poseban »opunomoćenik generalnog guvernera « (njem. »Bevollmächtigter des Generalgouverneurs«) Wilhelm Heuber sa zadaćom »časnika za vezu« između Vlade Njemačkog Reicha i Ureda, odnosno Vlade generalnog guvernerata. Za sjedište Ureda, odnosno Vlade Generalnog guvernerata izabran je Krakow (njemački Krakau).

Područje Generalnog guvernerata podijeljeno je u četiri, odnosno od rujna 1941. u pet okruga (distrikta). Na čelu svakog okruga (distrikta) nalazio se imenovani guverner, kojem je bio podčinjen Ured guvernera koji se dijelio u dvanaest odjela po uzoru na Ured generalnog guvernera, odnosno Vladu generalnog guvernerata. Dekretom generalnog guvernera Dr. Hansa Franka 26. rujna 1939. godine cjelokupno područje Generalnog guvernerata podijeljeno je u sljedeće okruge (distrikte): 1. okrug Krakow, guverner: SS-general-bojnik Dr. Otto von Wächter (26. rujna 1939–22. kolovoza 1942), SS-general-bojnik Dr. Richard Wendler (22. kolovoza 1942–26. svibnja 1943) i Friedrich Schmidt (26. svibnja 1943–31. siječnja 1945); 2. okrug Lublin, guverner: Friedrich Schmidt (26. rujna 1939–31. ožujka 1940), Ernst Zörner (31. ožujka 1940–26. svibnja 1943) i SS-general-bojnik Dr. Richard Wendler (26. svibnja 1943–30. srpnja 1944); 3. okrug Radom, guverner: Karl Lasch (26. rujna 1939–1. rujna 1941) i Ernst Kundt (1. rujna 1941–16. kolovoza 1944); 4. okrug Varšava, guverner: Ludwig Fischer (26. rujna 1939–17. kolovoza 1944) te 5. okrug Galicija – ustrojen 1. rujna 1941. godine od područja Galicije (Zapadna Ukrajina, a nakon zauzimanja istoga od strane postrojbi Wehrmachta u prvim mjesecima provedbe pothvata »Barbarosa«) sa sjedištem u Lvovu (njemački Lemberg), guverner: Karl Lasch (1. rujna 1941–6. siječnja 1942) i SS-generalbojnik Dr. Otto von Wächter (6. siječnja 1942–1. srpnja 1944).

Dr. Hans Frank tijekom listopada 1939. godine donosi cijeli niz dekreta koji se odnose na ustroj i djelovanje uprave na području Generalnog guvernerata. Tako je njemački jezik proglašen službenim na području Generalnog guvernerata, dok je poljski jezik proglašen »upravnim« i njime se moglo koristiti na razini gradske i općinske uprave. Poljska nacionalna valuta – zlot – zadržana je u uporabi, s tim da je novoustrojena Središnja banka Generalnog guvernerata tiskala nove novčanice te je određen poseban tečaj zlota u odnosu prema reichsmarki. Nadalje odlukom generalnog guvernera Dr. Franka zatvorena su sva sveučilišta (državna i crkvena) na cijelom području Generalnog guvernerata te je dozvoljeno jedino osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje na poljskom jeziku. Isti slučaj bio je i kod sudbene vlasti gdje su najviši sudovi popunjeni sucima i sudskim službenicima iz Njemačkog Reicha, dok su na nižim sudovima ostavljeni suci i sudski službenici Poljaci. Svi vojni obveznici Poljaci postali su obveznici »Građevinske službe« (njem. »Baudienst«) koja je izvodila radove na području Generalnog guvernerata. Državni službenici dovedeni s područja Reicha preuzeli su sve najvažnije funkcije u upravi Generalnog guvernerata (od mjesta generalnog guvernera, ravnatelja glavnih odjela te guvernera i pročelnika odjela u okruzima i većinu službeničkih mjesta u navedenim glavnim odjelima i odjelima), ipak, na razini gradske i općinske uprave Nijemci su se morali osloniti na postojeće službenike Poljake. Upravo bez djelatne suradnje doslovno tisuća poljskih službenika u gradskim i općinskim uredima teško bi bilo zamisliti provedbu ijednog akta njemačke civilne uprave na području Generalnog guvernerata.

Poseban odnos uprave Generalnog guvernerata bio je prema separatističkim pokretima i manjinama na svom području djelovanja. Tako je djelatno podupiran rad separatističkog pokreta na Tatrama (njem. »Goralische Minderheit«) pod vodstvom Waclawa Krzeptowskog, a nakon proširenja područja Generalnog guvernerata s područjem Galicije na istom je podupiran rad ukrajinskih političkih i kulturnih organizacija koje su bile pronjemačkog usmjerenja.

Nastavak pročitajte u slijedećem nastavku. Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u listopadu 2015.

DRUGI SVJETSKI RAT (Prvi dio) Savez za oružanu borbu u Poljskoj od 1939. do 1942. godine DRUGI SVJETSKI RAT - OKUPACIJA I KOLABORACIJA (DRUGI DIO) Rumunjske postrojbe na Istočnom ratištu DRUGI SVJETSKI RAT - OKUPACIJA I KOLABORACIJA (PRVI DIO) Velika Rumunjska ​​​​​​​
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.