Otkako je počela ruska agresija na Ukrajinu, sve smo više svjedoci upotrebe bespilotnih letjelica za napade na protivničku stranu.
Ukrajinci se koriste turskim letjelicama, a Rusi iranskima. I Hrvatska se koristila bespilotnim letjelicama za vrijeme Domovinskog rata, o čemu se do danas uopće o tome nije pisalo, i o tome zna samo mali broj ljudi. O tome je prvi put za ovaj broj VP-a odlučio sve napisati Krešimir Božičković koji je od 1991. do 1997. godine bio rukovoditelj Sektora razvoja i inženjeringa i bio je najodgovorniji za realizaciju razvoja i proizvodnje bespilotnih letjelica u Zrakoplovno-tehničkom zavodu (ZTZ, danas ZTC – Zrakoplovno-tehnički centar) u Velikoj Gorici. U tekstu sve piše, a ja ću za uvodnik izdvojiti posljednji dio teksta, bez da išta prepričavam, koji dovoljno govori o nama, jer smo danas mogli imati sustave koje bi prodavali vani, a nemamo ništa! Evo što je Božičković na kraju napisao: „U prosincu 1994. MORH je posjetila turska delegacija. Među njima su bili i predstavnici poznate turske vojne avioindustrijske firme TAI (TUSAŞ Aircraft Industries Inc.) i istaknute vojne tvrtke za elektroniku Aselsan (Askeri Elektronik Sanayi / Military Electronics Industries, Inc.) Jedan od sastanaka održan je 12. prosinca 1994. u ZTZ-u. Među raznim temama razvojnog karaktera razmatrane su i bespilotne letjelice koje su tada razvijane i u Turskoj. Snimka u letu letjelice BL-ZTZ, koja je tada već letjela autonomno vođena na kraćim udaljenostima – do 20 km, iznenadila je turske predstavnike, koji su odmah pokazali veliki interes i predložili suradnju sa ZTZ-om. U ZTZ-u je također ocijenjeno da bi kooperacija bila korisna i poželjna, no, nažalost, do nje ipak nije došlo.
Danas, 28 godina kasnije, svjedoci smo uspješnih rezultata turskih bespilotnih letjelica Bayraktar u ratu u Ukrajini. Gledajući rezultat truda i upornosti tadašnjih ZTZ-ovih gostiju ne može se izbjeći pitanje: gdje je mogla biti Hrvatska da je od 1994. godine, kad smo već bili priznato napredni u tom području, nastavila s vlastitim razvojem i proizvodnjom bespilotnih letjelica?“ Doista, zašto je sve to nakon rata bačeno u smeće?