Što je zanimanje a što je poziv? U svakom slučaju i jedno i drugo odnosi se na rad i na stjecanje sredstava na život. Za zanimanje bismo mogli kazati da određuje karijeru osobe koja je u skladu s njegovim kvalifikacijama steknutima kroz formalno ili neformalno školovanje.
Poziv također podrazumijeva da je netko stekao znanje kroz učenje i školovanje, no da je pri tome imao jaku prirodnu sklonost prema tome. I zanimanje i poziv povezani su s radom kojim se zarađuje za život, ali poziv se povezuje s obavljanjem poslova koji imaju posebna obilježja. To znači obavljanje poslova prema kojem određena osoba osjeća posebnu sklonost.
Tada ni tridesetogodišnji tenkovski dočasnik bivše JNA, Ivan Hržica, tog je ljeta 1991. godine donio čvrstu odluku: odlazim iz JNA, to nije moja vojska, ne želim se naći u situaciji da moram pucati na svoj hrvatski narod. Mnogi su događaji u proteklim godinama nagovještavali takav scenarij, a ono što se događalo u njegovoj Hrvatskoj u to vrijeme samo je učvršćivalo njegovu odluku. Njegova supruga ga je u tome potpuno podržavala. Kada imaš potporu, ne odustaješ. A još i ne tako davno Ivan je kao stariji sin u obitelji Hržica iz Desinić Gore u Zagorju, po završetku osnovne škole koju je završio u Desiniću 1977. godine, morao donijeti tešku odluku: kamo dalje? Četrnaestogodišnji dječak iz siromašne, poljoprivredničke, zagorske obitelji nije imao previše izbora. Novaca za daljnje školovanje naprosto nema te ti se pruža skroman izbor: možeš ići u školu koja će te sama financirati a to se je svelo na dilemu ići u svećenike ili u vojnike. Obično se kaže da je to poziv. No kad nemaš sredstava za školovanje to je ultimatum. Nema tu, kako mu se je tada govorilo, patriotizma, ljubavi prema državi, osjećaja obaveze, već je to jedina mogućnost da nešto napraviš u životu. Pa je tako Ivan izabrao vojsku, naprosto je nešto tamo vuklo, tako je to ispalo.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2024.