"Eugen Savojski je od rujna 1698. godine opsadivao Temišvar, ali bez strasti, vise radi vršenja pritiska, jer su već bili u tijeku mirovni pregovori. Sklapanje mira su tražili i saveznici Habsburgovaca Engleska i Nizozemska činili su ozbiljne napore da se rat završi. Porazom kod Sente odlučnost Porte bila je slomljena i ona je 1698. godine izjavila da je spremna na mirovne razgovore po osnovi uti possidetis, tj. na osnovu trenutno posjedovanih teritorija. Održano je 36 sjednica i poslije gotovo tromjesečnih, teških pregovora mir je konačno sklopljen 26. siječnja 1699. godine u Srijemskim Karlovcima na dvadeset pet godina.
Početak i kraj pregovora bili su veoma svečani uz brojnu vojnu pratnju. Postavljena su tri velika šatora, jedan za poslanike Osmanskog carstva, jedan za predstavnike Svete lige i jedan za posrednike; izmedu njih nalazila se drvena zgrada u koju su pregovoračke strane ulazile istovremeno. Od posrednika narodito se isticao lord William Paget, koji je na pripremanju mira radio odranije kao veleposlanik Engleske u Istanbulu. Odgovarajući uloženim ratnim naporima, najveće teritorijalne dobitke imali su Habsburgovci Njima su pripale teritorije Kraljevine Madarske, Hrvatske i Slavonije, bez Banata i manjeg dijela Srijema.
Prilikom utvrdivanja granica vodilo se računa o tome da nove granice budu održive i dobro branjive, te je Austrija povukla svoje trupe iz Karansebeša, Lipove, Lugoša, Čanada, Bečkereka, danačnjeg Novog Kneževca i Novog Bečeja. Austrijski i turski trgovci dobili su pravo slobodne trgovine u susjednoj zemlji. Kuruci koji su prebjegli u Osmansku imperiju morali su tamo i ostati, na lokacijama udaljenim od granice. Venecija je mogla zadržati svoja osvajanja na Peloponezu i Dalmaciji. Poljska je povukla svoju vojsku iz Moldavije, ali joj je vraćena Podolija sa gradom Kamenjec.
S Rusijom je potpisano samo primirje na dvije godine, a caru je pripala tvrdava Azov sa okolinom; Kozacima i Tatarima je zabranjeno pljačkanje zagraničnih oblasti. Rusko-turski mir potpisan je srpnja 1700. godine... Teritorij Austrijske monarhije uvećan je za priblano 200.000 km2, poslije Požarevačkog mira za još 18.000 km2, 'čime su Habsburgovci došli do novih značajnih prirodnih i ljudskih resursa: do rudnika zlata, srebra, bakra, željeza, olova, kalaja, ugljena i žive; do bogatih vodotokova, prostranih đuma, velikih površina obradivog zemljišta i novih poreznih i vojnih obveznika. Velika pobjeda nad Osmanlijama rezultirala je značajnim rastom prestiža dinastije u Europi i medu stanovni§tvom Habzburške monarhije. Od ovih vremena posjedi austrijskih Habsburgovaca počinju se tretirati kao jedna država i ulazi u uporabu naziv Austrijska monarhija."
Zoltán Györe, Habzburška Monarhija 1526 - 1792, str. 228 -229.
Naslovna stranica dokumenta zaključaka pregovora mira u Srijemskim Karlovcima. Instrumentum Pacis Caesareo-Ottomannicum, Subscriptum 26 Januarii 1699. Das ist: Friedens-Schluß, So zwischen Ih. Röm. Kays. Maj. An Einer; Und der Ottomannis. Pforten Auff der andern Seite: Den 26. Jan. 1699. auff 25 Jahr getroffen und unterschrieben worden. Hamburg: Thomas von Wiering, 1699.
Izvor: FB stranica Laurus Leslaeana