Jadranski bazen predstavlja dio Sredozemnog mora koji je duboko uvučen u europski kontinent. Samim time se pomorskom komunikacijom pravcem sjever-jug, koji je povezivao ostatak Sredozemlja sa Padskom nizinom i dalje s unutrašnjosti Europe, u povijesti ostvarivao značajan promet roba i ljudi.
Dok je taj pravac iznosio oko 400 Nm, razdaljina od istočne do zapadnih obala Jadranskog mora puno je kraća i kreće se od 60 Nm na sjeveru do oko 90 Nm, na jugu pa je komunikacija između njegovih istočnih i zapadnih obala bila kratka i ne odviše zahtjevna. Jadransko more je sa Jonskim morem spojeno svega 40 Nm širokim prolazom, Otrantskim vratima, koji predstavlja najbliži spoj Apeninskog poluotoka s Balkanskim poluotokom, za razliku od zapadne obale Jadrana koja je plitka s rijetkim lukama, ali s dobrom povezanošću sa svojim zaleđem. Istočna obala je razvedena, ali su njezine veze sa zaleđem tijekom povijesti otežavale planine i slabo razvijeni prometni pravci prema unutrašnjosti. No razvedenost istočne obale pogodovala je razvoju plovidbenih ruta te izgradnju brojnih luka, pristaništa i sidrišta.
Značaj Jadrana kao trgovačke poveznice Mediterana s unutrašnjosti europskog kontinenta prepoznali su još u 7. st. pr. Kr. grčki trgovci koji su za osiguranje svojih plovidbenih ruta na jadranskim otocima i obali podigli trgovačke kolonije. Pojavom Rimskog Carstva i njegovim širenjem na istok raste trgovački i vojni značaj Jadranskog mora, koje u konačnici cijelo potpada pod vlast Rima. Bio je to jedini put u povijesti da se jedna sila mogla pohvaliti vlašću nad obje obale Jadrana. Tek je pojavom Mletačke Republike u 9. st. nova pomorska sila, zahvaljujući jakoj mornarici i svojim posjedima na istočnoj obali, uspjela pod svojom vlasti stoljećima održavati i nadzirati ovu značajnu žilu kucavicu Europe, kojoj je u konačnici i imala zahvaliti na svom prosperitetu. Propast Mletačke Republike 1797. godine označila je stupanje na scenu dviju novih sila čija će dominacija nad Jadranom potrajati sve do kraja Prvoga svjetskog rata.
Dok je Austrija nakon propasti Mletačke Republike 1797. te nakon kratkog prekida francuske vladavine 1815. naslijedila mletačke posjede i zagospodarila istočnom obalom Jadrana, na njegovim zapadnim obalama trajao je proces stvaranja talijanske države koja je kao nacionalna država u punom smislu zaživjela tek 1870. godine. Time su obale Jadrana ostale podijeljene između dvije europske sile: Kraljevine Italije i Austro-Ugarske Monarhije...
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2022.