S lušajući vukovarske tragične obiteljske priče iz Domovinskog rata, često pomislim kako bi, samo da postoji, mjerač tuge odavno puknuo prebacivši svoj maksimum. Iako je svaka od tih priča drukčija, na neki su način opet iste, poveznica je bol, a svaka se obitelj sa svojom nosi onako kako zna i umije.
Nikola Živković – Žile, dobri dečko s Trpinjske ceste, rođen je 21. listopada 1965. u Vukovaru, kao najmlađe dijete Marijana i Marte Živković, rođene Baotić. Osnovnu školu „Bratstvo i jedinstvo“, danas OŠ Blage Zadre, pohađao je u Borovu naselju; u COUO „Edvard Kardelj“, današnja Tehnička škola Nikole Tesle, završio je srednju obućarsku, a potom u Osijeku i višu ekonomsku školu.Ono što je obilježilo Nikolinu mladost je ljubav prema sportu, nadasve prema nogometu. Ondašnji NK „Borovo”, NK „Sloga”, NK „Belje”, NK „Šparta” iz Belog Manastira, samo su neki od klubova za koje je igrao, a kao vrsni nogometaš zaigrao je i za tadašnju omladinsku reprezentaciju Hrvatske. Posljednji klub u kojem je igrao i kao čijeg igrača su ga zatekla ratna događanja bio je NK „Dinamo” iz Vinkovaca.
Nikola Živković od 9. ožujka 1991. bio je aktivni djelatnik MUP-a, a tijekom obrane Vukovara, zajedno s ostalim pripadnicima policije, raspoređivan je na različite položaje, od kojih se posljednji, na kojemu je i poginuo, nalazio na Mitnici.Sredinom rujna 1991. nekoliko neprijateljskih vojnika neprimjetno je, pod okriljem noći, prošlo između obrambenih položaja branitelja Mitnice u blizini Dudika i ušlo u jednu od kuća u današnjoj Ulici hrvatske nezavisnosti otkuda su snajperima pucali po braniteljima i osobama koje su se kretale u blizini ne znajući za njihovu prisutnost. Kada su otkriveni 17. rujna 1991., pokrenuta je akcija u kojoj su sudjelovali branitelji s okolnih položaja, pripadnici postrojbe specijalne policije iz Slavonskoga Broda i drugi djelatnici MUP-a među kojima je bio i Nikola.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2018.