Naslovnica

Zvonko Sabljak

Kada je bilo jasno da je obrana grada slomljena, odlazi u zajedničko sklonište na Olajnici gdje se nalazila njegova obitelj te sa suprugom donosi odluku kako će sa suborcima pokušati izići iz okruženja.
15. svibnja 2018. u 13:08 0 komentara 692 prikaza
Foto: obiteljski album

U lipnju 1994. godine, pri izviđanju u neprijateljskom zaleđu na tada još uvijek okupiranom terenu, u šumarku u blizini farme Henrikovci, pripadnici 109. brigade HV-a Josip Lampert i Ivan Gubica pronašli su posmrtne ostatke jednoga od branitelja Vukovara ubijenoga pri pokušaju proboja nakon sloma obrane grada.

UVODNIK NOVOG BROJA I VP u akciji da se ne zaborave prve oslobodilačke operacije u Domovinskom ratu

Dokumenti pronađeni u sačuvanoj jakni ukazivali su na to da se radi o Zvonku Sabljaku, pripadniku satnije Vojne policije pri 204. brigadi HV-a. Zvonko Sabljak rođen je 3. svibnja 1956. na Ovčari kao najmlađe od četvero djece Ruže Sabljak rođ. Križić i Ivana Sabljaka. Osnovnu školu pohađao je na Ovčari u Područnoj školi Sotin, a srednju Ekonomsku školu završio je u Vukovaru. Ipak, posao ga je ponovno vratio na rodnu Ovčaru gdje se kao radnik „Vupika” zaposlio na svinjogojskoj farmi.

Godine 1979. Zvonko Sabljak oženio se Helenom Grnja koja im je 1981. godine rodila sina Elvisa te 1982. godine kćeri blizanke Ivanu i Andrianu. Kada je mlada peteročlana obitelj od „Vupika” dobila stan u tada novoj gradskoj četvrti Olajnica, činilo se kako ništa ne može pomutiti njihovu sreću jer Zvonku su, osim povremenog ribarenja, obitelj i posao bili jedina preokupacija.

U obranu Vukovara Zvonko Sabljak uključio se dragovoljno kao pripadnik pričuvnoga sastava Zbora narodne garde, a po osnutku satnije Vojne policije „Atila“ u rujnu 1991. postao je pripadnik desetine za osiguranje i raspoređen na osiguranje Glavnoga zapovjednoga mjesta obrane Vukovara po kojem je agresor danonoćno djelovao topništvom svih kalibara, s dobro ucrtanim koordinatama i velikom preciznošću, kako bi nanio što veće gubitke zapovjednom kadru.

Kada je postalo jasno da je obrana grada slomljena, Zvonko odlazi u zajedničko sklonište na Olajnici gdje se tijekom opsade grada nalazila njegova obitelj te u dogovoru sa suprugom Helenom donosi odluku kako će sa suborcima pokušati izići iz okruženja. U noći 17. studenoga 1991. u skupini s više od 200 branitelja i civila Zvonko Sabljak krenuo je u očajnički proboj.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. svibnja 2018.

Domovinski rat Naoružanje u Domovinskom ratu NAORUŽANJE Hrvatsko oružje iz kućne radinosti IZ NOVOG BROJA Nisu zaboravljeni - Jozo Vuleta

 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.