Obavještajna tematika i tajni obavještajni ratovi ponovno zaokupljaju pažnju svjetske politike i javnosti. I nije riječ tek o uobičajenom interesu javnosti za tradicionalno tajni svijet obavještajnih službi.
Posljednji slučaj atentata na bivšega ruskog obavještajca, pripadnika Vojnoobavještajne službe (Glavnoye Razvedyvatelnoye Upravleniye – GRU) i istovremeno agenta britanskoga obavještajnog sustava, Sergeja Skripala u britanskom gradu Salisburyju opetovano dokazuje moć obavještajnih agencija i sustava i njihovu ulogu u nacionalnoj i međunarodnoj sigurnosti, međudržavnim i međunarodnim odnosima.
Obavještajne agencije poodavno su prestale biti tek dio državne uprave i instrument potpore nacionalnim „policyjima“. One jesu i subjekt međunarodnih odnosa i međunarodne sigurnosti, što je status koji je tradicionalno rezerviran za države. Politološka znanost subjektom međunarodnih odnosa određuje svakog nositelja neke aktivnosti koja utječe na međunarodne odnose u pozitivnom ili negativnom smislu, pri čemu se kao bitni kriteriji takvog određenja navode trajnost djelovanja, svijest da se nešto učini ili ne učini te posljedice koje moraju imati međunarodno značenje. Slučaj Sergeja Skripala itekako zadovoljava kriterije naznačenog određenja. Obavještajne agencije subjekt međunarodnih odnosa postaju u provedbi tzv. tajnih akcija ili u ruskoj terminologiji „aktivnih mjera“ (Covert Action; Active Measures/ Aktivnjih Meroprijatiji). Riječ je o instrumentu državnog intervencionizma koji uključuje pokušaje određene države da utječe na događaje u drugim državama ili teritorijima bez otkrivanja svoje umiješanosti.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2018.