Prema zapovijedi državnog vođe SS-a Heinricha Himmlera 4. listopada 1939. godine ustrojeno je mjesto višeg SS i redarstvenog vođe Generalnog guvernerata (njem. »Höherer SS- und Polizeiführer Generalgouvernement – HSSPF GG«) te je istom zapovijedi na navedeno mjesto imenovan SS-general i general Waffen-SS-a i general redarstva Friedrich-Wilhelm Krüger koji je navedenu dužnost obavljao do 9. studenog 1943. godine, a potom ga je naslijedio SS-general i general redarstva Wilhelm Koppe (9. studenoga 1943–15. lipnja 1944).
Nakon Koppea dužnost višeg SS- i redarstvenog vođe preuzima SS-general-poručnik i general-poručnik Waffen-SS-a Lothar Debes (15. lipnja–8. studenoga 1944) te dužnost ponovno preuzima SS-general i general Waffen-SS-a i general redarstva Wilhelm Koppe (8. studenoga 1944–1. ožujka 1945). Odmah nakon ustrojavanja stožera višeg SS- i redarstvenog vođe Generalnog guvernerata ustrojena su i dva najvažnija njemu podređena zapovjedništva: − zapovjednik sigurnosnog redarstva i službe sigurnosti (njem. »Befehlshaber der Sicherheitspolizei und des Sicherheitsdienst – BdS«): SS-general-bojnik (»SS-Brigadeführe«r) Walther Bierkamp, SS-pukovnik (»SS-Standartenführer«) Hans-Georg Eggersdorf, SS-pukovnik dr. Wilhelm Fuchs, SS-potpukovnik (»SS-Obersturmbannführer«) Otto Sens i SS-pukovnik Franz Heim te − zapovjednik redarstva poretka (njem. »Befehlshaber der Ordnungspolizei – BdO«): pukovnik oružništva (»Oberst der Gendarmerie«) Emil Höring (4. listopada– 24. listopada 1939), general-bojnik redarstva poretka (»Generalmajor der Ordnungspolizei«) Herbert Becker (24. listopada 1939–1. rujna 1940), general-poručnik redarstva poretka (»Generalleutnant der Ordnungspolizei «) Paul Riege (1. rujna 1940– 21. kolovoza 1941), pukovnik oružništva Rudolf Müller (21. kolovoza–2. studenoga 1941), general-bojnik redarstva poretka Gerhard Winkler (2. studenoga 1941–20. travnja 1942), general-poručnik redarstva poretka Herbert Becker (20. travnja 1942–1. srpnja 1943), general-bojnik redarstva poretka Hans-Dieter Grünewald (1. srpnja 1943–8. ožujkla 1944), general-bojnik redarstva poretka Fritz Sendel (8. ožujka–22. ožujka 1944) i general-poručnik redarstva poretka Emil Höring (22. ožujka 1944–1. ožujka 1945).
Analogno podjeli Generalnog guvernerata na okruge (distrikte) i viši SS- i redarstveni vođa Generalnog guvernerata ustrojio je u svakom od okruga položaj SS- i redarstvenog vođe (»SS-und Polizeiführer –SSPF«). Svaki SS- i redarstveni vođa imao je dva podređena zapovjedništva: zapovjednika sigurnosnog redarstva i službe sigurnosti (»Kommandeur der Sicherheitspolizeu und des Sicherheitsdienst – KdS«) i Zapovjednika redarstva poretka (»Kommandeur der Ordnungspolizei – KdO«). »KdO« je ujedno bio i zapovjednik redarstvene pukovnije na svom području, a bio mu je podređen jedan zapovjednik oružništva (»Kommandeur der Gendarmerie – KdG«) koji je zapovijedao oružničkim postajama (ustrojenim u ruralnim područjima) na cijelom području jednog SS- i redarstvenog vođe. SS- i redarstveni vođe (SSPF) po okruzima s podređenim zapovjednicima sigurnosnog redarstva i službe sigurnosti (KdS) i zapovjednicima redarstva poretka (KdO) te podređenim redarstvenim postrojbama: 1. SSPF Krakau (Krakow): SS-general-poručnik Karl Zech (4. listopada 1939–20. listopada 1940), SS-Oberführer (čin u SS-u između čina pukovnika i general-bojnika) Hans Schwedler (20. listopada 1940–1. kolovoza 1941), SS-Oberführer Julian Scherner (1. kolovoza 1941–15. ožujka 1944) i SS-Oberführer i pukovnik redarstva Theobald Thier (15. ožujka 1944–1. ožujka 1945) s podređenim: a) KdS Krakau: SS-satnik (»SS-Hauptsturmführer «) Franz Heim, Sssatnik Walter Schenk i SS-bojnik (»SS-Sturmbannführer«) Dietrich Rehder i b) KdO Krakau: potpukovnik zaštitnog redarstva (»Oberstleutnant der Schutzpolizei«) Adolf Gassler (4. listopada 1939– 1. travnja 1943), potpukovnik zaštitnog redarstva Werner Bardua (1. travnja 1943– 15. srpnja 1944) i pukovnik zaštitnog redarstva (»Oberst der Schutzpolizei «) Sigfried Bauer (15. srpnja 1944–1. ožujka 1945).
Podređene redarstvene postrojbe: 23. redarstvena pukovnija (»Polizeiregiment 23, s podređenim redarstvenim bojnama – »Polizei-Bataillon «: 303, 311, 314. i 321, svaka redarstvena bojna imala je četiri satnije), Kozački konjanički vod Redarstva Krakow (»Kosaken Reiter Zug der Polizei Krakau«), Redarstvena minobacačka satnija Krakow (»Polizei Granatwerfer Kompanie Krakau «) i Redarstvena stražarska bojna Krakow (»Polizei-Wach-Bataillon Krakau«, sastava tri satnije); 2. SSFP Lublin: SS-general-bojnik i general-bojnik redarstva Odilo Globocnik (4. listopada 1939–30. kolovoza 1943) i SS-general-poručnik Jakob Sporrenberg (30. kolovoza 1943–21. veljače 1945) s podređenim: a) KdS Lublin: SS-potpukovnik Dr. Friedrich Buchardt, SS-satnik Josef Faulhaber, SS-satnik Fritz Stoecker i SS-bojnik Ewald Biegelmeyer te b) KdO Lublin: pukovnik zaštitnog redarstva Walter Griphan (4. 10. 1939. – 20. 4. 1942.), potpukovnik zaštitnog redarstva Hermann Kintrup (20. 4. 1942. – 1. 7. 1943.), bojnik redarstva (Major der Polizei) Willy Suchanek (1. 7. 1943. – 30. 7. 1944.), potpukovnik redarstva (»Oberstleutnant der Polizei«) Hans Rheindorf (30. 7. – 15. 10. 1944.), potpukovnik redarstva Erich Treuke (15. 10. – 30. 12. 1944.) i pukovnik redarstva (»Oberst der Polizei«) Rudolf Haring (30. 12. 1944. – 21. 2. 1945.). Podređene redarstvene postrojbe: 25. redarstvena pukovnija (redarstvene bojne: 306. i 313.), 1. i 2. oružnička bojna (»Gendarmerie-Bataillon«, svaka jačine tri satnije), Redarstveni konjanički eskadron Lublin (»Polizei Reiter Schwadron Lublin«) i Redarstvena topnička bitnica Lublin (»Polizei Geschütz Batterie Lublin«); 3. SSPF Radom: SS-general-bojnik i general-bojnik redarstva Fritz Katzmann (4. 10. 1939. – 1. 9. 1941.), SSOberführer Carl-Albrecht Oberg (1. 9. 1941. – 1. 5. 1942.) i SS-Oberführer i pukovnik redarstva Dr. Herbert Böttcher (1. 5. 1942. – 1. 3. 1945.) s podređenim: a) KdS Radom: SS-bojnik Josef Trittner i SS-bojnik Hans Harms b) KdO Radom: potpukovnik zaštitnog redarstva Arthur Russel (4. 10. 1939. – 1. 10. 1944.), potpukovnik zaštitnog redarstva Erich Treuke (1. 10. – 14. 11. 1944.), potpukovnik zaštitnog redarstva Hans Borgsen (14. 11. – 31. 12. 1944.) i potpukovnik zaštitnog redarstva Richard Paust (31.12. 1944. – 1. 3. 1945.).
Podređene redarstvene postrojbe: 24. redarstvena pukovnija (redarstvene bojne: 309. i 310.); 4. SSPF Warschau (Varšava): SS-general-poručnik Paul Moder (4. 10. 1939. – 1. 8. 1941.), SS-Oberführer Arpad Wigand (1. 8. 1941. – 15. 7. 1942.), SS-Oberführer Dr. Ferdinand von Sammern-Frankenegg (15. 7. 1942. – 1. 4. 1943.), SS-Oberführer Jürgen Stroop (1. 4. – 30. 9. 1943.), SS general-bojnik Franz Kutschera (30. 9. 1943. – 1. 2. 1944.), SS-Oberführer Walter Stein (1. 2. – 30. 3. 1944.) i SSOberführer i pukovnik oružništva Paul-Otto Geibel (30. 3. 1944. – 31. 1. 1945.) s podređenim: a) KdS Warschau: SS-bojnik Dr. Ernst Kah i SS-bojnik Dr. Siegmund Buchberger b) KdO Warschau: SS-pukovnik i pukovnik redarstva Karl Brenner (4. 10. 1939. – 1. 3. 1940.), potpukovnik zaštitne policije Max Montua (1. 3. 1940. – 15. 7. 1941.), pukovnik zaštitne policije Hermann von Peschke (15. 7. 1941. – 30. 5. 1942.), potpukovnik zaštitnog redarstva Johann von Zamory (30. 5. 1942. – 31. 1. 1945.).
Podređene redarstvene postrojbe: 22. redarstvena pukovnija (redarstvene bojne: 301., 304. i 307.) i Redarstvena stražarska bojna Varšava (»Polizei-Wach Bataillon Warschau «, jačine četiri satnije) te 5. SSPF Galizien/Lemberg (Galicija/Lvov): SS-general-bojnik i general-bojnik redarstva Fritz Katzmann (1. 9. 1941. – 20. 4. 1943.), SS-pukovnik Willi Ost (20. 4. – 29. 7. 1943.), SSOberführer i pukovnik redarstva Theobald Thier (29. 7. 1943. – 15. 3. 1944.) i SS-general-bojnik i generalbojnik redarstva Christoph Diehm (15. 3. – 16. 9. 1944.) s podređenim: a) KdS Galizien/Lemberg: SS-satnik Walter Schenk i SS-satnik Herbert Knorr b) KdO Galizien/Lemberg: potpukovnik zaštitnog redarstva Walther von Soosten (1. 9. 1941. – 20. 4. 1943.) i potpukovnik zaštitnog redarstva Franz Heitzinger (20. 4. 1943. – 16. 9. 1944.) Podređene redarstvene postrojbe: redarstvene dragovoljačke galicijske pukovnije (»Galizien-Freiwillige-Polizei Regiment«, svaka jačine tri redarstvene dragovoljačke bojne): 4., 5. i 6., Redarstveni konjanički eskadron Galicija (»Polizei-Reiter Schwadron Galizien«), Redarstvena topnička bitnica Galicija 1. i 21. (»Polizei Geschütz Batterie Galizien 1 und 21«).
Poljsko »Plavo redarstvo«
Unatoč njemačkoj nevoljkosti da dopusti bilo kakvu formu poljske države spram redarstvenih snaga, takvih ograda nije bilo pogotovo u dva segmenta: u pomoći oko deportacije Židova i u sudjelovanju u protupartizanskim pothvatima. Budući da je na području Generalnog guvernerata njemačko redarstvo bilo glavni nositelj borbe protiv poljskih partizana, svaka pomoć u toj borbi bila je dobrodošla, pa i pomoć poljskih kvislinga. U tom cilju ustrojena je »Policija Granatowa« ili »Plavo redarstvo « koje je dobilo naziv prema boji svojih odora. Po svom ustrojavanju u veljači 1940. godine »Plavo redarstvo« brojalo je 8 700 ljudi, da bi se taj broj popeo na 16 000 ljudi u travnju 1943. godine (od ukupnog broja »Plavih redarstvenika« u travnju 1943. njih oko 2 000 bili su Volksdeutscheri). U listopadu 1941. godine ustrojena je i posebna redarstvena škola za »Plavo redarstvo« u Nowy Saczu. Osim svakodnevnih poslova održavanja javnog reda i mira, od 1942. »Plavo redarstvo« sudjeluje djelatno u borbi protiv partizanskih postrojbi te je od najboljih generalredarstvenika postrojena 202. samozaštitna bojna (»Schutzmannschaft Bataillon 202«) kao pokretna postrojba za protupartizansku borbu. Zapovjednik »Plavog redarstva« tijekom cijelog njegovog postojanja bio je general-bojnik Kazimierz Zamorski.
Samozaštita i Posebna služba
Najveći dio etničkih Nijemaca na području Generalnog guvernerata (od 18 do 40 godina) obuhvaćen je u Samozaštitu (»Selbstschutz«), koju je ustrojio svojim dekretom generalni guverner dr. Hans Frank 30. studenog 1939. godine. Samozaštita je brojala oko 45 000 ljudi, a njezina temeljna postrojba bio je vod jačine 30 ljudi. Temeljna zadaća Samozaštite bila je čuvanje važnih objeka te vršenje ophodnja. Početkom travnja 1940. godine Samozaštita je službeno ukinuta i umjesto nje ustrojena Posebna služba (»Sonderdienst «) koja je preuzela ustroj i zadaće ranije Samozaštite. Od kolovoza 1942. godine zapovijedanje nad Posebnom službom prešlo je sa generalnog guvernera na višeg SS- i redarstvenog vođu u Generalnom guverneratu.
Galicija
Guverner Galicije SS-general-bojnik dr. Otto Wächter u razgovoru s državnim vođom SS-a Heinrichom Himmlerom 1. ožujka 1943. godine iznosi plan o postrojavanju jedne SS dragovoljačke divizije sastavljene od Ukrajinaca s područja Galicije. Himmler je plan službeno odobrio 28. ožujka, a već 4. travnja dr. Wächter sa svojim planom upoznaje predsjednika Središnjeg ukrajinskog povjerenstva prof. dr. Volodimira Kubioviča koji obećava podršku planu postrojavanja ukrajinske divizije Waffen-SS-a. Početkom svibnja 1943. godine započela je službena promidžba za prikupljanje dragovoljaca za buduću diviziju. Do kraja svibnja 1943. prijavilo se 80 000 dragovoljaca, od kojih je 27 000 proglašeno sposobnim za vojnu službu, a od njih je 19 000 unovačeno, od toga 13 000 za diviziju. Na temelju Himmlerove zapovijedi 30. srpnja 1943. godine ustrojena je SS dragovoljačka divizija »Galicija« (SS-Freiwilligen-Division »Galizien«) koja je upućena na obuku u Njemačku. Od 22. listopada 1943. godine divizija dobiva službeni broj 14. i postaje 14. SS dragovoljačka divizija »Galicija« (sastava: 29, 30. i 31. SS dragovoljačka grenadirska pukovnija). Divizija je završila obuku početkom svibnja 1944. godine kada je upućena na Istočno ratište na kojem se borila sve do završetka rata u svibnju 1945. godine. Divizija je 1. ožujka 1945. godine imala 14 000 vojnika. Zapovjednici divizije bili su: SS-generalbojnik i general-bojnik Waffen-SSa Walter Schimana (30. 7. – 19. 11. 1943.) i SS-general-bojnik i generalredarstvenika bojnik Waffen-SS i general-bojnik redarstva Fritz Freitag (19. 11. 1943. – 8. 5. 1945.).
Osim navedene divizije, od dragovoljaca s područja Galicije postrojene su i tri redarstvene dragovoljačke pukovnije, redarstveni konjanički eskadron i dvije redarstvene bitnice topova. Uz navedeno postrojene su i samozaštitne bojne (»Schutzmannschaft «) čija je glavna zadaća bila borba protiv partizana. Od 1941. do 1944. postrojene su sljedeće samozaštitne bojne na području distrikta Galicija: 207, 209, 210, 211. i 212. Židovsko redarstvo Židovsko redarstvo ustrojeno je u židovskim getima na području Generalnog guvernerata radi pomoći njemačkom redarstvu i poljskom »Plavom redarstvu« u održavanju javnog reda i mira unutar geta te pomoći oko deportacije svojih sunarodnjaka u koncentracijske logore. Motiv za pristupanje u Židovsko redarstvo bio je prije svega u preživljavanju (bar za neko vrijeme) te izbjegavanje deportacije u logore za istrebljenje. U srpnju 1942. godine u Varšavskom getu bilo je 2 500 pripadnika Židovskog redarstva kojima je zapovijedao pukovnik Scherinsky. U getu Lođ bilo je angažirano 600 pripadnika Židovskog redarstva, dok ih je u getu Lublin bilo 500. Prema njemačkim izvješćima nikada nije nedostajalo dragovoljaca za Židovsko redarstvo jer je služba u njemu, osim visoke plaće i stalne prehrane, davala šansu za preživljavanje i izbjegavanje deportacije u koncentracijske logore.
Vojna uprava i vojne postrojbe
Nakon završetka vojnih operacija na području Poljske došlo je do prebacivanja najvećeg dijela angažiranih snaga za provedbu pothvata »Slučaj Bijeli« prema njemačkim zapadnim granicama. Za zapovijedanje nad njemačkim postrojbama koje su ostale na području novoustrojenog Generalnog guvernerata ustrojeno je mjesto višeg zapovjednika »Istok« (»Oberbefehlshaber Ost – OBEROST«) na koje je imenovan general-pukovnik Gerd von Rundstedt (4. 10. – 20. 10. 1939.), potom general-pukovnik Johannes Blaskowitz (20. 10 1939. – 1. 5. 1940.) i nakraju general konjaništva Curt Ludwig Freiherr von Gienanth. Od 21. srpnja 1940. godine mjesto se višeg zapovjednika »Istok« gasi i ustrojava se mjesto vojnog zapovjednika u Generalnom guverneratu (»Militärbefehlshaber in Generalgouvernement «), a vojnim zapovjednikom imenovan je general konjaništva von Gienanth (21. 7. 1940. – 1. 9. 1942.). Novi preustroj nastupa 1. rujna 1942. godine kada se od postojećeg vojnog zapovjednika u Generalnom guverneratu ustrojava Vojni okrug Generalni guvernerat (»Wehrkreis im Generalgouvernement «). Zapovjednikom Vojnog okruga imenovan je general konjaništva von Gienanth (1. 9. – 1. 10. 1942.), a potom general pješaštva Siegfried Haenicke (1. 10. 1942. – 1. 6. 1944.). Posljednji preustroj nastupa 1. lipnja 1944. godine kada je od Vojnog okruga Generalni guvernerat ustrojeno mjesto zapovjednika vojne oblasti Generalni guvernerat (»Befehlshaber Heeresgebiet Generalgouvernement«) i zapovjednikom imenovan general pješaštva Haenicke. Navedeno mjesto ugašeno je 30. siječnja 1945. godine.
Na samom području Generalnog guvernerata ustrojena su sljedeća Viša vojno-područna zapovjedništva (»Oberfeldkommandatur – OFK«): − OFK 225 (Varšava) – zapovjednik: general-bojnik Walter von Unruh (18. 7. 1940. – 25. 4. 1942.), generalbojnik Franz Rossum (25. 4. 1942. – 5. 9. 1943.), general-poručnik Adolf von Kleist (15. 9. 1943. – 7. 2. 1944.), general-poručnik Werner Schartow (7. 2. – 1. 7. 1944.), general-bojnik Hermann Kruse (1. 7. – 30. 7. 1944.) i general-poručnik Werner Schartow (30. 7. – 14. 10. 1944.). Od OFK 225 dana 14. 10. 1944. postrojen je stožer 601. divizije za posebnu uporabu. − OFK 226 (Krakow) – zapovjednik: general-poručnik Eugen Höberth Edler von Schwarzthal (1. 1. 1941. – 1. 2. 1943.) i general-poručnik Max von Hartlieb-Walsporn (1. 2. 1943. – 14. 10. 1944.). Od OFK 226 dana 14. 10. 1944. postrojen je stožer 602. divizije za posebnu uporabu. − OFK 365 (Lvov) – zapovjednik: general- bojnik Konrad Haase (1. 8. – 11. 10. 1940.), general-bojnik Edwin Graf von Rothkirch und Trach (11. 10. 1940. – 5. 1. 1942.) i general-poručnik Kurt Beuttel (5. 1. 1942. – 31. 8. 1944.). OFK 365 ugašena je 31. kolovoza 1944. godine. − OFK 372 (Lublin) – zapovjednik: general-poručnik Fritz von der Lippe (1. 8. 1940. – 24. 6. 1941.) i general-poručnik Hilmar Moser (24. 6. 1941. – 25. 7. 1944.). OFK 372 ugašena je 25. srpnja 1944. godine. − OFK 379 (Radom) – zapovjednik: general-bojnik Wilhelm von Altrock (1. 8. 1940. – 21. 7. 1943.) OFK 379 dana 21. srpnja 1943. godine premještena je na Istočno ratište. − OFK 603 (Radom) – zapovjednik: general-poručnik Rolf Detmering (21. 7. 1943. – 11. 8. 1944.) i general-poručnik Erich Müller (11. 8. – 14. 10. 1944.).
Od OFK 603 dana 14. 10. 1944. postrojen je stožer 603. divizije za posebnu uporabu. Njemačkom vojnom zapovjedniku na području Generalnog guvernerata bile su podređene sljedeće operativne vojne postrojbe sa zadaćom čuvanja vojnih objekata te borbe protiv partizanskih postrojbi: − 154. pričuvna pješačka divizija (od rujna 1942. do kolovoza 1944.) – zapovjednik: general-poručnik Friedrich Altrichter (1. 9. 1942. – 20. 4. 1944.) i general-poručnik Alfred Thielmann (20. 4. – 1. 10. 1944.). Sastav divizije: 56. pričuvna grenadirska pukovnija (Jaroslaw), 223. pričuvna grenadirska pukovnija (Krakow), 225. pričuvna grenadirska pukovnija (Lvov), 24. pričuvni topnički sklop (Reichshof) i 24. pričuvna opkoparska bojna (Zywiec); − 174. pričuvna pješačka divizija (od lipnja 1940. do srpnja 1944.) – zapovjednik: general-poručnik Kurt Renner (1. 6. 1940. – 26. 8. 1943.) i general-poručnik Friedrich-Georg Eberhardt (26. 8. 1943. – 27. 7. 1944.).
Sastav divizije: 24. pričuvna grenadirska pukovnija (Radom), 209. pričuvna grenadirska pukovnija (Czestochowa), 266. pričuvna grenadirska pukovnija (Lublin), 14. pričuvni topnički sklop (Sandomierz) i 44. pričuvna opkoparska bojna (Gora Kavarja) i − Pješačka divizija »Generalni guvernerat « (veljača – lipanj 1944.) – zapovjednik: general-poručnik Gustav Harteneck (20. 2. – 19. 6. 1944.). Sastav divizije: Pješačka pukovnija »Lvov«, pješačka pukovnija »Lublin « te pet samostalnih pješačkih bojni: »Chemnitz«, »Kielce«, »Byale-Podlaska«, »Brzsesko« i »Zamosh«.
Osim navedenih divizija, vojnom zapovjedniku u Generalnom guverneratu bile su podređene i strane dragovoljačke legije (od siječnja 1942. godine) kao temeljne postrojbe u kojima se izvodila obuka stranih dragovoljaca: Turkestanska legija (Legionovo), Sjevernokavkaska legija (Vesola), Gruzijska legija (Kruszyna), Armenska legija (Pulawy) i Volgo-tatarska legija (Yelnya). Na području Generalnog guvernerata izvodila je obuku i 1. kozačka konjanička divizija (zapovjednik: general-bojnik Helmuth von Pannwitz) od svibnja do rujna 1943. godine, a potom je upućena na područje NDH.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u listopadu 2015.