Na početku Prvog svjetskog rata, 21. kolovoza 1914. godine, na tlu nekadašnje Galicije, zemlje koje danas više nema, a koja je do 1918. godine bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, kod sela Jaroslaviči, odigrala se konjanička bitka koju su mnogi povjesničari prozvali posljednjom pravom konjaničkom bitkom u povijesti.
Ova bitka nije ušla u povijesne udžbenike. Ime malog sela Jaroslaviči u današnjoj zapadnoj Ukrajini nije našlo svoje mjesto u vojnoj povijesti. Ona se ne uči u školama kada se govori o Prvom svjetskom ratu. Čak joj i povjesničari koji se bave Prvim svjetskim ratom ne pridaju posebnu važnost. Sudionici ove bitke već odavno nisu živi. Države za koje su se borili više ne postoje. Austro-Ugarska je propala, carska Rusija je propala. Nagli dolazak Drugog svjetskog rata koji je zasjenio Prvi, izbrisao je sjećanje na ovu bitku i onemogućio da putem historiografskog naslijeđa ona nađe mjesto u kolektivnoj memoriji brojnih naroda čiji su vojnici u sastavima navedenih carstava ratovali na nekadašnjem Istočnom bojištu Prvog svjetskog rata. To je razlog njenog pada u zaborav. Cjelokupno je ratno konjaništvo, to drevno, plemenito i staro ofenzivno oružje koje je tijekom dva tisućljeća dominiralo bojnim poljem, palo u zaborav nakon 1918. godine kada je Prvi svjetski rat završio. Zamijenilo ga je novo strašno oružje: tenk i zrakoplov koje će se pokazati oružjem koje donosi pobjedu u novom svjetskom ratu, jednako onako kako je dotada to činilo konjaništvo u ratovima prošlosti.
Toga dana su se kod Jaroslaviča, sela koje se nalazi 95 km istočno od Lavova, sukobile 4. austrougarska i 10. ruska konjanička divizija. Bitka je po mnogočemu nalikovala konjaničkim bitkama prošlih vremena. Austrougarski i ruski konjanici obrušili su se jedni na drugi, u punom jurišu sudarili, započeli borbu izbliza hladnim oružjem i željeli potpuno uništiti protivnika kako bi odluka u bitki pala odmah. Iz drugog plana, oprezniji su konjanički časnici pucali na protivnika revolverima i polu-automatskim pištoljima. Strojnice, precizne pješačke puške i suvremeno brzometno topništvo koje je djelovalo po bojišnici, sijući smrt među ljudima i životinjama u sekundama, podsjetilo je zaraćene da se nalaze u 1914. godini, u novom dobu telefona, radija, automobila, zrakoplova, struje i masovne industrije. Za kriterije bitaka Prvog svjetskog rata koje su trajale danima, tjednima i mjesecima, konjanička bitka kod Jaroslaviča je bila treptaj oka. Sudar konjanika je trajao 12 minuta, dok je za pripremu bitke i manje borbe koje su slijedile glavni okršaj trebalo svega nekoliko sati.
Time se konjanička bitka kod Jaroslaviča nikako nije uklapala u opću sliku Prvog svjetskog rata. To je slika rovova, masovnih pješačkih juriša, strojnica koje kose redove pješaštva u napadu u pozadini grmljavine topova, bojnih otrova, a u kasnijoj fazi i masovne upotrebe tenkove i zrakoplova, bacača plamenova i minobacača koji su dodatno povećavali žrtve ionako već strahovitog masovnog pokolja na brojnim bojišnicama.
Na početku rata dogodio se još samo jedan slučaj izravnog konjaničkog okršaja. Na Zapadnome bojištu njemačko je konjaništvo 12. kolovoza 1914. jurišalo na belgijsko kod trgovačkog gradića Halena u sjeveroistočnoj Belgiji. Ovaj je belgijski gradić imao nesreću što se našao se na glavnom strateškom pravcu napada njemačke carske vojske na Francusku koji je išao kroz Belgiju. Kako bi kompenzirali njemačku brojčanu nadmoć, belgijanski su konjanici sišli sa svojih konja, borili se pješke i uz podršku strojničkih odjela i topova, pokušali odbiti napad neprijatelja. Do klasične konjaničke bitke, obostranog juriša velikih konjaničkih formacija i borbe prsa o prsa, poput one kod Jaroslaviča koja se odigrala devet dana kasnije, nije niti došlo.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. siječnja 2022.