U ova neobična vremena, kada se od svih nas traži da ostanemo kod kuće, najbolji je lijek za dosadu gledanje filmova i serija do besvijesti.
Kako je situacija već dovoljno teška i sumorna, za ovaj broj odlučili smo se prisjetiti filma koji bi mnoge mogao privući i oraspoložiti kombinacijom povijesnoga konteksta i humora. „Jojo Rabbit“ je ratna komedija o dječaku u Hitlerovoj mladeži koji je opsjednut nacističkom ideologijom do te mjere da mu je najbolji prijatelj ni manje ni više nego: Adolf Hitler. Jojo svomu imaginarnom prijatelju govori sve probleme i poteškoće, a život će mu se izokrenuti naglavačke kada otkrije da se na njegovu tavanu skriva Židovka.
Sa zanimljivim vizualnim stilom i jedinstvenim osjećajem za spajanje teške drame i lagane komedije, „Jojo Rabbit“ možda je jedino ostvarenje u nominaciji za Oskara za najbolji film nakon kojega ćete se osjećati bolje jer će vas nasmijati do suza. Johannes „Jojo“ Betzler (Roman Griffin Davis) nestašni je dječak koji ne zna zavezati ni vlastite cipele, ali kako živi u nacističkoj Njemačkoj prije kraja Drugoga svjetskog rata, za njega je konačno stigao i taj dugo iščekivani dan. Naime, Jojo odlazi u Hitlerovu mladež, zloglasni sustav indoktrinacije mladih ljudi diljem Njemačke. Budući da se njegov otac bori na Talijanskome bojištu, ovo je jedini autoritet koji Jojo poznaje, a razumijevanje i poštovanje nacionalsocijalizma kod njega su dosegnuli razinu opsjednutosti Hitlerovim likom i djelom, dok nacističku ideologiju recitira kao dječju pjesmicu.
Iako na prvu ruku izgleda kao idealan kandidat za nacističku mašinu smrti, u kampu za Hitlerovu mladež otkrije se da je Jojo ipak mekoga srca jer ne može ubiti zečića, što mu zaradi nadimak „Rabbit“ (eng. „rabbit“ = zec). U želji da se dokaže kao hrabar i krvoločan, Jojo uzrokuje nesreću s ručnom granatom koja ga primora da ostane kod kuće, gdje uskoro otkriva da njegova majka na tavanu skriva mladu Židovku Elsu.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2020.