Moglo bi se reći da je Prvi svjetski rat često zapostavljen u filmovima i serijama. Izuzev nekoliko izvanrednih ostvarenja kao što su „Staze slave“, „Galipolje“ i „Sve mirno na Zapadnom frontu“, puno je više filmova snimljeno o ratu koji je uslijedio. Razloga je nekoliko, a jedan od glavnih je što Prvi svjetski rat nije toliko zanimljiv jer nema očitu podjelu na „dobre“ i „zle“ i većinu rata nije bilo velikih pomaka vojski.
Zato se u filmovima o Prvome svjetskom umjesto akcije, borbe i napetosti uvijek naglašavala besmislenost ratovanja, ogromni gubitci za par centimetara zemlje i užasni uvjeti u kojima su živjeli ti vojnici. To je sve promijenio redatelj Sam Mendes s filmom „1917.“ koji trenutačno igra u našim kinima. U ovome filmu, naizgled snimljenomu u jednome neprekinutom kadru, od prve do posljednje sekunde pratimo vojnike Blakea i Schofielda u očajničkome pokušaju da dostave vrlo važnu poruku. Zbog inovativne tehnike snimanja i fenomenalne režije, film „1917.“ istodobno je napet, uzbudljiv i nepredvidljiv te zasigurno jedan od najboljih filmova 2019. godine.
Godina je iz naslova filma i na Zapadnome bojištu već je nekoliko dana mirno. Nijemci su se iznenada povukli na Hindenburšku liniju i napustili svoje rovove. Britanci su danima u nedoumici: je li ovo samo privremeno, jesu li se trajno povukli, spremaju li možda veliki napad? U ovakvoj atmosferi na razgovor su pozvani vojnici Blake (Dean-Charles Chapman) i Schofield (George MacKay) kojima je povjeren zadatak od izuzetne važnosti. Nekoliko kilometara dalje britanske trupe (među kojima je i Blakeov brat) pripremaju napad na njemačke linije i ne znaju da će upasti u neprijateljsku zamku gdje ih čeka sigurna smrt.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2020.
