Za napada Njemačke na Poljsku 1. IX. 1939., Varšava je od prvoga dana II. svjetskog rata bila izložena snažnu zračnomu bombardiranju, a kako se odbila predati, Nijemci su ju razarali i artiljerijskom paljbom. Ostavši bez municije, hrane i vode, branitelji grada morali su 27. rujna kapitulirati.
Za njemačke okupacije (1939–44) Varšava se nalazila u sastavu tzv. General-Gouvernementa, a njezino je stanovništvo, osobito Židovi u getu u koji su deportirani, bilo izloženo besprimjernu teroru nacista. Unatoč tomu, za cijelo vrijeme okupacije bila je jedno od glavnih središta protunacističkog otpora. Prvi ustanak, koji je u krvi ugušen, podigli su preostali Židovi u Varšavskome getu 1943. Drugi ustanak podigla je u kolovozu 1944. Armia Krajowa (Domovinska vojska), ilegalna poljska vojna organizacija, pod zapovjedništvom generala T. Komorowskoga (General Bór). Premda su ustanici računali na pomoć Crvene armije, koja je potkraj srpnja 1944. stigla nadomak Varšavi, ta je pomoć izostala, što je omogućilo Nijemcima da uguše ustanak nakon dva mjeseca borbi (2. X. 1944); tijekom ustanka poginulo je 166 000 ljudi, od toga 150 000 civila, a približno 10 000 ustanika bilo je zarobljeno. Nijemci su potom sustavno razorili sve što je još bilo ostalo od Varšave te poubijali ili otpremili u logore smrti golem broj građana. Samo je Praga na desnoj obali Visle bila sačuvana od potpunoga uništenja, jer su ju 14. IX. 1944. zauzele postrojbe Crvene armije. U zimskoj ofenzivi Crvena je armija u suradnji s poljskim jedinicama komunističke Armije Ludowe (Narodna armija) oslobodila 17. I. 1945. potpuno uništenu i od stanovništva napuštenu Varšavu. Tijekom II. svjetskog rata poginulo je približno 650 000 stanovnika Varšave, a oko 84% površine grada bilo je potpuno razoreno. Nakon rata grad je u cijelosti obnovljen, čak je, na temelju umjetničkoga platna, gravira i drugih dokumenata, potpuno rekonstruiran stari dio grada (Stare Miasto).
Izvor: Hrvatska enciklopedija