Dana 1. siječnja 1944. godine opća situacija izvođenja Schnellbootwaffea izgledala je na sljedeći način. Prva „S-Boote“ flotila poduzimala je akcije kod Krima i to iz luke Ivan-Baba na Crnome moru. Ona je raspolagala sa sedam operacijski spremnih „S-Boota.“
Iduća četiri „S-Boota“ nalazila su se na popravku u brodogradilištu Constanza u Rumunjskoj, dok su se ostala tri torpedna čamca s nestrpljenjem očekivala da pristignu iz Njemačke. Druga, 4., 5., 6., 8. i 9. flotila bile su smještene u Ijmudenu, Rotterdamu ili Cherbourgu od kuda su njezini „S-Booti“ odlazili u akcije polaganja mina u more ili u misije izvođenja napada na konvoje duž istočne i južne obale Engleske. Tih šest flotila „S-Boota“ na svojem su raspolaganju imale 46 operacijski spremnih torpednih čamaca. U Mediteranu su 3. i 7. flotila „SBoota“ sudjelovale u borbama protiv britanske Kraljevske mornarice, dok su se one u posljednih šest mjeseci sukobljavale i protiv američkih plovila koja su operirala iz Gibraltara od svibnja 1943. godine. Te dvije flotile „S-Boota“ na svojemu su raspolaganju imale 16 torpednih čamaca, ali samo polovica od tog broja bila je operacijski spremna. Preostalih osam plovila tog tipa nalazilo se na popravku u Genovi. Na koncu su dvije flotile „S-Boota“, koje su operirale na Baltičkome moru, raspolagale s 15 „S-Boota“, čija su plovila služila za obuku novih njemačkih mornara.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2020.