Jedna od najljepših standardnih sablji na našim prostorima svakako je sablja mornaričkih časnika Kraljevine SHS/ Jugoslavije M.1924/36. Najrelevantnije podatke o genezi ovog modela, potkrijepljene čitavim nizom širem pučanstvu nedostupnih dokumenata, iznosi poznati autor Branko Bogdanović u svojoj monografji “Hladno oružje Srbije, Crne Gore i Jugoslavije (19-20. vek)“ iz zbirki Vojnog muzeja – (Beograd, 1997.).
Na osnovu njegovih sveobuhvatnih istraživanja razriješene su mnoge nedoumice vezane uz ovu sablju, što je svakako doprinijelo i povećanom interesu za nju u kolekcionarskim krugovima. Ratna mornarica je uz ratno zrakoplovstvo oduvijek smatrana najelitnijim dijelom svih vojski svijeta. To je svakako vidljivo kako u odorama, tako i u naoružanju svih njezinih pripadnika. Prekrasne svečane uniforme časnika ratne mornarice upotpunjene vrlo dekorativnim „zlatnim“ sabljama oduvijek su izazivale uzdahe slabijeg spola i zavidne poglede onog nominalno jačeg.
Nakon sloma dugovječne Austro-Ugarske Monarhije stvorena je nova država – Kraljevina SHS (1918.-1929.), kasnije preimenovana Kraljevina Jugoslavija (1929.-1941.). Pošto je novostvorena država imala bogatu pomorsku tradiciju usko povezanu uglavnom s hrvatskim višestoljetnim nautičkim iskustvom, logično je bilo i osnivanje novog roda vojske – Kraljevske ratne mornarice. Kompletan mornarički časnički kadar novoosnovane države u početku su činili časnici bivše austrougarske flote koji su shodno tome zadržali i svoje stare sablje M.1850/71. To je tolerirano od strane Ministarstva Vojske i Mornarice u dosta dugom šestogodišnjem prijelaznom razdoblju sve do početka 1924. godine.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. rujna 2021.