Ratna mornarica Habsburške Monarhije nastajala je tijekom 17. i 18. stoljeća, sporo, uz neznatna ulaganja i uz pomanjkanje interesa središnje državne vlasti, koja sebe nije ni doživljavala kao pomorsku zemlju, makar je od kasnoga srednjeg vijeka preko posjeda Pazinske knežije (Grafschaft Mitterburg) imala određenoga doticaja s Jadranskim morem.
Nakon što su Habsburgovci 1526. godine preko personalne unije stekli čitavo Hrvatsko Kraljevstvo, ostvaren je doticaj s Jadranom na širokome području od Rijeke do Dubrovačke Republike, ali isprekidan posjedima Republike Venecije. Nakon turskih osvajanja tijekom 16. stoljeća to se područje ograničilo na ono što danas zovemo Hrvatskim primorjem i Podvelebitskim kanalom, sa značajnim utvrđenim gradovima Senjem i Rijekom te privredno i trgovački razvijenim područjem Vinodola. Među najstarije ratne brodove Habsburške Monarhije spadaju uskočke veslarice, takozvane „fuste“ ili „ormanice“ (od „barce armate“ – naoružane barke), i drugi još manji brodovi, s kojima su senjski uskoci djelovali protiv mletačkih i osmanskih brodova tijekom 16. i 17. stoljeća. Najviše su služili kao transportni i desantni brodovi. Proizvodili su se u više ranih brodogradilišta Kraljevice i Senja, a nastavili su se razvijati i nakon završetka uskočke epopeje 1618. godine.
Tako je početkom 18. stoljeća Senj posjedovao jednu pravu veliku ratnu galiju na kojoj je zapovjednik barun Pavle Domazetović dočekao cara i kralja Karla VI. pri posjetu Rijeci 16. rujna 1728., što je ovjekovječeno na jednoj velebnoj uljanoj slici (150 × 296,5 cm, PPMHP KPO-LZ 1774) iz toga doba koja se čuvala u obitelji Domazetović. Oduševljeni kralj i car naložio je osnutak velikoga državnog brodogradilišta u Kraljevici, koje je i osnovano iduće, 1729. godine.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. svibnja 2021.
