Hrabri Toma Erded, Bakač ban, heroj sisačkoga sloma sja ko onaj dan“, stihovi su iz pjesme Antuna Gustava Matoša „Pri svetom Kralju“ u kojoj je središnji motiv nadgrobna ploča hrvatskog bana Tome Erdődyja, pobjednika nad Osmanlijama u bitci kod Siska 1593. godine.
Upravo je on taj ban iz Matoševe pjesme na čiji grob u zagrebačkoj katedrali kad su teške noći „zna neka žena doći s teškim križem cijele jedne nacije", a banov kip joj kaže: „Majko, audiant reges: Regnum regno non praescribit leges, i dok je srca, bit će i Kroacije!“ Nadgrobna ploča Tome Erdödyja jedna je od rijetkih u katedrali iz razdoblja prije potresa 1880. koja je sačuvana do danas. Smještena je u južnoj apsidi, na zidu uz oltar Majke Božje. Uz Erdődvjev portret u oklopu, na ploči se nalaze njegov obiteljski grb, raspelo te uklesane riječi „In Deo vici“ (U Bogu pobijedih) koje je navodno izrekao nakon pobjede kod Siska. U donjem dijelu ploče uklesan je latinski tekst: „Spomenik presvijetlog gospodina grofa Tome Erdödyja od Monyorókeréka, trajnog velikog župana Moslavine i Varaždinske županije, viteza svetog reda Otkupiteljeva, kraljevskog rizničara, svetoga carskog i kraljevskog veličanstva savjetnika, te kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije nekada bana, koji je pobožno u Gospodinu preminuo 17. siječnja godine Gospodnje 1624. u dobi od 66 godina.“
Toma Erdődy pripadao je uglednoj velikaškoj obitelji porijeklom iz Erdőda, danas Ardud na sjeverozapadu Rumunjske. Utemeljitelj roda bio je Franjo Bakolcz (Bakač) čiji je sin Toma Bakač bio ostrogonski nadbiskup i kardinal te ugarski kancelar, a od 1510. do 1518. i administrator Zagrebačke biskupije. U Zagrebu njegovo ime nosi Bakačeva ulica, a do 1906. ispred katedrale stajala je Bakačeva kula koju je dao sagraditi. Toma Bakač dobio je plemstvo 1459., zajedno s bratom Nikolom, i do 1504. postao je u Hrvatskoj vlasnik posjeda Moslavine, Kutine, Jelengrada, Dijanovca, Plodina, Okića, Cesargrada, Lipovca i Jastrebarskog koje je uglavnom darovao sinovcu Petru I. On je 1511. dobio titulu baruna s pridjevkom de Monyorókerék (današnja Eberava, njemački Eberau, u Gradišću) i pravo na novo prezime – Erdődy. Petrov sin Petar II. bio je hrvatski ban od 1557. do 1567., a 1565. dobio je titulu grofa koja je kasnije potvrđena i njegovim sinovima, Tomi i Petru III. Petra III. naziva se utemeljiteljem hrvatske grane obitelji sa sjedištem u Jastrebarskom. Istaknuo se u ratovima s Osmanlijama, ali ostao je u sjeni svog brata Tome koji je kao pobjednik kod Siska trajno ostao upamćen u hrvatskoj povijesti.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2022.