Treća i četvrta generacija borbenih aviona zrakoplova SSSR-a

Za razliku od druge generacije borbenih zrakoplova razvoj treće generacije promijenio je fokus s borbe na velikim visinama s glavnim zadatkom obaranja bombarderskih formacija navođenih projektilima zrak-zrak, na borbu između lovačkih zrakoplova na manjim visinama i brzinama leta. Konstrukcije krila i trupa zrakoplova i u ovome su stadiju doživjele revoluciju u dizajnu i funkcionalnosti, no za razliku od prethodnoga razdoblja nijedan dizajn nije postao etalon koji svi trebaju slijediti, nego se pojavilo nekoliko različitih pristupa i teorija konstrukcija od kojih je svaka imala svoje prednosti i nedostatke.

RAZVOJ TREĆE GENERACIJE BORBENIH ZRAKOPLOVA I RATOVI U VIJETNAMU I NA BLISKOME ISTOKU

Kako je dosad već razvijena čitava paleta različitih konfiguracija krila, svaka sa svojim prednostima i manama, filozofija razvoja nalagala je da će idući korak biti kombinirati prednosti svake od konfiguracija u jedinstvenu platformu. Tako je nastalo krilo s promjenjivom geometrijom. Ključna komponenta ove izvedbe bio je prijenosni sustav (najčešće hidraulički) koji bi pomicao kut strelastoga krila između maksimalnoga otklona, kada bi strijela krilo tvorilo jedinstvenu površinu s trupom (i na taj način u zraku se ponašalo kao delta krilo), ili minimalnoga otklona, kada bi se dobilo približno ravno krilo (najekonomičnije za let na velikim visinama). U SSSR-u ovakva izvedba bila je dosta rijetka i samo jedan namjenski lovački zrakoplov razvijen je s krilima promjenjive geometrije. Sovjetski Centralni aero-hidrodinamički institut (rus. Центральны А е р о г и д р о д и н а м и ч е с к и й Институт, središnja ustanova u SSSR-u koja se bavila razvojem novih tehnologija u zrakoplovstvu i u sklopu koje se nalazio aerotunel) napravio je studiju o izvedbi delta krila na temelju koje su izrađeni jurišnici Suhoj Su-17 i Su-24 te lovac MiG-23.

Najdugovječniji sovjetski presretač Su-15, razvijen 1965. godine, bio je zamišljen kao avion za borbu u svim vremenskim uvjetima, uključujući i noću. Ovo je jedan od prvih modela njihovih aviona na kojemu je naglasak bio stavljen na razvoj radarske opreme i avionike. Razvijen u skladu sa sovjetskom doktrinom presretača, aviona ovisnih o navođenju zemaljske kontrole, u tu je svrhu razvijen velik broj novih komunikacijskih uređaja. Konstrukcija aviona fokusirala se na postizanje što većih brzina penjanja, što je osobito važno za presretače.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2019.