U raznim razdobljima povijesti hrvatske su vojne jedinice, Hrvati kao pojedinci, odnosno njihovi potomci, ratovali diljem Europe, a nakon ekonomskih iseljeničkih valova od druge polovice 19. stoljeća i diljem svijeta. Ni kratak, ali u svjetskoj povijesti iznimno buran vremenski odsječak od konca Drugoga svjetskog rata do urušavanja komunizma u istočnoj Europi i okončanja hladnoga rata nije iznimka.
Takvomu trendu u ovome razdoblju posebno je pogodovalo stvaranje, u kontekstu broja Hrvata u Jugoslaviji, velike političke emigracije, kao i nastavak odlazaka motiviranih ekonomskim razlozima. Hrvatska politička emigracija računala je, odmah po završetku Drugoga svjetskog rata, da će doći do nastavka ratnih operacija, ovoga puta između dotadašnjih saveznika – Sovjetskoga Saveza i Zapada. Svrstavanje na stranu potonjega imalo je za cilj uklopiti težnje za obnovom hrvatske države s velikom antikomunističkom vojnom.
Niz bivših visokih dužnosnika netom propale Nezavisne Države Hrvatske, kao i tijelo Hrvatski narodni otpor (posebno njegova središnjica – Hrvatsko državno vodstvo), koje je trebalo dirigirati antijugoslavenskim i antikomunističkim otporom u Jugoslaviji i inozemstvu, održavalo je vezu sa zapadnim vojnim i obavještajnim časnicima, nastojeći uspostaviti što bližu i konkretniju suradnju. I uistinu, novopečeni emigranti primili su određenu pomoć, no Zapadu, prvenstveno Amerikancima, nije bio cilj rušiti Jugoslaviju, nego organizirati što efektivniji obavještajni i kontraobavještajni rad prema Jugoslaviji. Emigranti su pak tu pomoć (slobodno kretanje u okupiranim zemljama, prvenstveno Austriji, materijalna sredstva, organiziranje raznih tečajeva, poput radiotelegrafijskoga i sl.) pokušavali iskoristiti za vlastita antijugoslavenska nastojanja.
Ne samo da nije došlo do novoga svjetskog sukoba koji bi rezultirao stvaranjem hrvatske države, nego su jugoslavenske ponude Zapadu za svojevrsnom suradnjom, nakon izbacivanja iz bloka komunističkih država i snažnoga pritiska Sovjeta, naišle na pozitivan odjek i prihvaćanje! No, većina političke emigracije endehazijske provenijencije ne mijenja svoju radikalnu antikomunističku politiku.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2018.
Donosim 89 dolara na sat radeći od kuće. Bio sam šokiran kad mi je susjed rekao da je u prosjeku 95 dolara, ali vidim kako sada radi. Osjećam toliko slobode sada da sam svoj šef. učini to++++>>>>>> www.WebJob33.Com