Na današnji dan, predvečer, 13. veljače 1945. godine, započelo je veliko savezničko bombardiranje Dresdena. Grad koji se nazivao "Firenzom na Elbi", u par dana je pretvoren u pepeo i vatru; poginulo je u samo jednom danu oko 135 000 ljudi, piše History.
To je uz Hirošimu i Nagasaki bilo najveće bombardiranje ikada. Što se postiglo time? Strateški ništa, jer su Nijemci već tada bili na rubu predaje.
Uz ostale zaključke iz veljače 1945. i konferencije na Jalti, Saveznici su odlučili započeti sa strateškim bombardiranjem njemačkih gradova koji su poznati po proizvodnji kako bi se zaustavio nacistički ratni stroj. Velika ironija je u tome što Dresden, koji je srednjovjekovni grad, nikada nije bio veliko središte vojne ili velike civilne industrije. Kasnije su se Saveznici i Nijemci svađali oko pravog razloga vatrenog bombardiranja; službeni je razlog bio uništavanje glavnog komunikacijskog središta kako bi se ometala njemačka komunikacija jer su se u tom trenutku borili protiv Sovjeta.
800 američkih i britanskih aviona izbacilo je oko 3 400 tona eksploziva. Vatrena oluja koja se stvorila u dva dana gorila je još nekoliko dana; na ulicama su gorjela trupla. Osam kvadratnih kilometara je uništeno te je prebrojano između 35 i 132 tisuća tijela; to je vrlo moguće jer je tada dolazilo na tisuće izbjeglica s istoka. Bolnice nisu mogle primiti velik broj ranjenih te su gorile.
Uz američke ratne zarobljenike u Dresdenu nalazio se i Kurt Vonnegut koji je opisao svoje iskustvo bombardiranja u antiratnom romanu Slaughterhouse Five.
*Prema najnovijim istraživanjima, komisija je utvrdila u zračnim napadima da je poginulo do 25.000 ljudi. Točna brojka nikada nije utvrđena.
Iz ovoga je jasno vidljivo kako se uči subjektivna povijest u školama. Već 70 godina saveznici su "osloboditelji" i "good guys" dok su nacisti bili barbari, zločinci i "bad guys", a kad bi čovjek pitao koji je grad na ovakav način stradao od strane nacista? Cijeli rat je izrežiran, a krivnja svedena na jednu naciju, da bi anglosaksonci mogli vladati 100 godina