Neuspjeh je iskorišten kao razlog za smjenjivanje zapovjednika potpukovnika Marka Mesića i načelnika stožera, satnika Marijana Prišlina, kao i većine bivših legionarskih časnika, a potporučnik Nikola Šabski osuđen je na smrt. Potvrdu da je napad brigade unaprijed bio osuđen na neuspjeh možemo naći i u dvjema izjavama koje su došle iz samog vodstva KP-a Jugoslavije. Tako je Edvard Kardelj u razgovoru s komesarom Lončarevićem izjavio da u „toj brigadi sigurno ima dosta ustaša; dobro bi bilo to pročistiti – pre nego što dođu u zemlju“, a sam je Tito 2. listopada 1944. godine izdao zapovijed zamjeniku zapovjednika NOV-a i PO Srbije, pukovniku Ljubodragu Đuriću, koja glasi: „Kada stigne na front, u centralnu Srbiju, skinite je s točkova (misli na veliki broj vozila brigade – op. a.) i uključite u borbu protiv Nijemaca. Neka vide kako mi ratujemo za slobodu već četvrtu godinu.“ O bezobzirnosti vodstva KPJ-a pri odstranjivanju za njih nepoćudnih elemenata govori i podatak da su bivši legionari činili nešto manje od pola sastava brigade, točnije 47%, i da su se među stradalima zacijelo nalazili i mnogobrojni njezini pripadnici koji u sastav brigade nisu došli iz jedinica Hrvatske legije i koji čak nisu bili hrvatske nacionalnosti.
>> Hrvatski legionari u borbi za Čačak, 1. dio
>> Ruske "Kaćuše" raketiraju dobro utvrđene položaje elitnih postrojbi SS-a, 2. dio
>> Njemački siloviti protunapad s lijevog krila, 3. dio
>> Njemačke snage probijaju i okružuju Sovjete, 4. dio
>> Najveći gubici u povijesti NOVJ-a, 5. dio
