Kako je opisano u prvom dijelu članka, austrougarske oružane snage dijelile su se na kopnenu vojsku i ratnu mornaricu, ali su u stvarnosti postojale tri kopnene vojske: zajednička („K.u.k. Armee“) i dvije teritorijalne vojske, austrijski „Landwehr“ i mađarski „Honved“. Sve tri raspolagale su i vlastitim konjaništvom, koje je, kao i kod oružanih snaga drugih država, tijekom rata izgubilo svoje nekadašnje značenje i do kraja rata skoro nestalo s pozornice ratnih događanja. Konjaništvo je u većini vojski svijeta do Prvoga svjetskog rata imalo velik ugled i značajnu ulogu u ratnim operacijama, za potporu postrojbi pješaštva, kao izvidnice ili za samostalne operacije na bojišnici i u protivničkom zaleđu („Raids“). Austro-Ugarska nastavila je održavati i poboljšavati konjaničku tradiciju do 1914. godine, premda konjaništvo nije bilo tradicionalni austrijski rod vojske: lako konjaništvo nastalo je u Hrvatskoj u doba borbe protivTuraka i zatim je poboljšavano u Ugarskoj pod nazivom „husari“. Istodobno su se razvijale i druge dvije specijalizirane grane konjaništva, kopljanici ili ulani i teški konjanici ili draguni, koji su zamijenili oklopnike ili kirasire.

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac