Brdo 937. Oronim koji sam po sebi ni po čemu nije poseban, tek je jedan u nizu nebrojenih koji su obilježili Vijetnamski rat, a koji danas teško da mogu ikome išta značiti. Samo brdo, smješteno u blizini granice Vijetnama i Laosa na obroncima planine Ap Bia, a poviše doline Ashau, u svibnju 1969. godine bilo je poprište krvave bitke u sklopu operacije „Apache Snow“. Iako je naziv dobilo po nadmorskoj visini, zbog nemilosrdnih je borbi postalo poznatije po kolokvijalnom nazivu „Hamburger Hill“, sugerirajući da su vojnici koji su se tamo borili bili „prožvakani“ poput hamburgera (aluzija na bitku za Pork Chop Hill nije slučajna). Deset punih dana bilo je potrebno Amerikancima da se, uz značajne gubitke u ljudstvu i u nemogućim uvjetima, domognu teško utvrđenog vrha. Kao posljedica ove uzaludne vojne operacije pokrenuta je burna rasprava u Kongresu, nakon što je u magazinu Time objavljen članak i serija fotografija (241!) sa samog, gotovo apokaliptičnog bojišta. Kritičare je predvodio Edward Kennedy, obrušivši se na vojno rukovodstvo, a ulje je na vatru dodatno dolio podatak da su se, u manje od dva tjedana nakon zauzeća vrha, američke snage povukle i vratile na početne pozicije.
Vijetnamski sukob u dva je desetljeća trajanja izrodio mnoštvo priča, sličnih ovoj za nevažni oronim, dovoljno dramatičnih i napetih, koje su uspješno ekranizirane. Na popisu ponajboljih predstavnika žanra ratnoga filma s tematikom Vijetnama, poštujući činjenicu da je nemoguće uskladiti mišljenja, samome vrhu redovito bi se kočoperili danas kultni „Apokalipsa danas“ (uredu, Kurtza love po Kambodži) i „Lovac na jelene“. Nastali gotovo istodobno, zasluženo su proglašavani ne samo možda najboljim filmovima žanra, već i ponajboljima uopće. Kuriozitet je da bi, izuzmemo li ova dva, na svim širim popisima najboljih filmova o Vijetnamu ostatak dobrim dijelom bio popunjen uracima nastalima u možda i najkičastijem razdoblju američke kulture – drugoj polovini osamdesetih.
