Svih dvanaest bitaka na Soči tijekom Prvog svjetskog rata činile su obostranu ratnu kampanju talijanskih, jednako kao i austro-ugarskih snaga na talijanskoj bojišnici i predstavljaju težište borbenih aktivnosti na tom dijelu globalnog europskog ratišta. Naime, iako je bila u savezništvu s Njemačkom i Austro-Ugarskom, Italija je odmah po zbijanju rata objavila neutralnost, tumačeći to nespremnošću za rat, uz stalno isticanje kako Trojni savez i Vojna konvencija iz 1913. godine prvenstveno imaju obrambeni karakter. Pri tome, uvjeravala je Njemačku i Austro-Ugarsku u svoju blagonaklonost, postavljajući svoje teritorijalne zahtjeve (naročito na Balkanu, čemu se energično suprotstavljala Austro-Ugarska). Međutim, istovremeno je pregovarala i sa silama Antante, nastojeći svoju neutralnost (ili pristupanje jednom od zaraćenih blokova), što bolje iskoristiti za ostvarenje svojih teritorijalnih aspiracija.
Iskoristivši poraze austro-ugarske vojske na balkanskom ratištu, Italija je 25.prosinca 1914. godine zaposjela otok Sazan i albanski grad Valonu, a početkom siječnja 1915. godine zatražila je Trst i Južni Tirol. Pod pritiskom Njemačke, Austro-Ugarska bila je spremna udovoljiti talijanskim zahtjevima, međutim, 10.travnja Italija je proširila svoje zahtjeve prema Tirolu, Istri, Slovenskom primorju i Albaniji, dok je istovremeno vodila pregovore sa silama Antante u Londonu, koji su završeni 26.travnja 1915. godine potpisivanjem sporazuma po kojem je Italija trebala u roku od mjesec dana stupiti u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske, a kao kompenzacija za to obećani su joj Južni Tirol do Brennera, Trst, Gorica, Gradišće, Istra, Sjeverna i Srednja Dalmacija s Trebinjem, veći jadranski otoci, Valona i otok Sazan te sudjelovanje u poslijeratnoj raspodjeli teritorija u Maloj Aziji i Sjevernoj Africi.
