Poručnik bojnoga broda („Kapitänleutnant“) Otto Weddigen, zapovjednik podmornice „U-9“ („Unterseeboot 9“, „Seiner Majestät Unterseeboot 9“, SM „U-9“), potopio je u jednome danu, preciznije 22. rujna 1914., tri britanske oklopne krstarice.
U nogometnome žargonu postigao je „hattrick“. Ovaj podvig u povijesti podmorničarstva nitko nije dosegao, a zasigurno ga nikad neće ni nadmašiti. Torpediranje ratnoga broda u plovidbi u zaronjenome stanju predstavlja pravi „Art de la guerre“ koji su mogli ispuniti samo najbolji podmorničari, a takvih je bilo jako malo. Tijekom torpediranja razlikujemo četiri osnovne faze manevara: podilaženje, približavanje, kurs gađanja i izvlačenje. One moraju biti apsolutno sinkronizirane, s preciznošću dovedenom do savršenstva.
Za torpediranje plovila u pokretu elementarna geometrija bila je jedina pomoć zapovjedniku podmornice da izračuna optimalne elemente za uspješno torpediranje, a oni najbolji bili su sposobni u nepunoj minuti nacrtati grafikon na računskome papiru. Za to su mu bili potrebni trokut, šestar, olovka i štoperica. Prva akcija nakon uočavanja broda „B“ bilo je određivanje njegova kursa „BR“ i njegove brzine „V’“ te brzine „V“ koju podmornica „S“ može postići pod vodom. Odmah po uočavanju broda kroz periskop, zapovjednik prema kompasu određuje smjer-kurs broda i kut koji treba načiniti s podmornicom u smjeru „SR“ kako bi torpedirao brod u točki „R“.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2021.
