Početkom 1917. godine kraj Velikoga rata nije se nazirao. Sile Antante nastojale su privući neutralne zemlje u rat kako bi uspjele ostvariti vojnu premoć nad Središnjim silama. Jednu od ključnih uloga u tim nastojanjima imalo je privlačenje SAD-a, kao nove gospodarske i vojne velesile, u Antantin tabor. Nastojanja su urodila plodom te je SAD 6. travnja 1917. objavio rat Njemačkoj. Do objave rata Austro-Ugarskoj trebalo je pričekati 5. prosinca 1917., dan kada je dogovoreno desetodnevno primirje. U rezoluciji Kongresa kao razlog za objavu rata navedeno je austrougarsko podupiranje njemačke podmorničke politike i njezinih akcija na kopnu i moru.
Američki izvori navode kako u početku američki vojnici nisu bili ni spremni ni naviknuti na nov način ratovanja koji je prakticiran u Prvome svjetskom ratu. Bilo je također malo školovanoga vojnog kadra, stoga je obuka prije stupanja u ratne operacije provođena u vojnim kampovima u Francuskoj. Obuka novih američkih snaga nije bila ni laka ni jeftina i trebalo je određeno vrijeme za prilagođavanje. Većina vojnika nije se nikad susrela s nekim vrstama oružja, a obučavali su ih francuski i britanski instruktori. No u posljednjoj godini rata američka vojska pokazala se kao karakterna i disciplinirana vojska s naglašenim borbenim mentalitetom.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u prosincu 2019.
