Dana 16. rujna 1916. godine, mjesec dana nakon što je naslijedio Ericha Von Falkenhayna kao šefa njemačkog generalskog stožera u Prvome svjetskom ratu, Hindenburg izdaje zapovijed da se započne s izgradnjom dobro utvrđenih položaja koji će se protezati između sjeverne obale Francuske i Verduna do granice između Francuske i Belgije, piše History.
"Polutrajna" obrambena linija, kako ju je nazvao Hindeburg, postala je posljednja utvrđena linija njemačke obrane. Njezin cilj bilo je uništavanje mogućeg savezničkog proboja na Zapadnom bojištu u Francuskoj prije nego bi stigli na belgijsku ili njemačku granicu. Britanci su je nazvali Hindenburgova linija zbog glavnog začetnika projekta. Nijemci su je opet nazivali Siegfriedova linija.
Nakon vođenja iscrpnih i krvavih bitaka protiv saveznika kod Verduna i na Sommi te mogućeg ulaska Amerikanaca u rat, njemački su vođe odlučili ojačati svoje obrambene položaje na Zapadnom bojištu. Tijekom veljače 1917. godine, njemačka vojska započela je organizirano povlačenje prema Hindenburgovoj liniji. Povlačenje je skratilo liniju obrane na preostalih četrdesetak kilometara te je 13 divizija prebačeno u rezerve. Prilikom povlačenja Nijemci su sistematski uništili i spalili zemlju koju su napustili, zatrovali bunare, minirali napuštene zgrade te uništili ceste.
Nakon povlačenja koje je završeno 5. svibnja 1917. godine, Hindenburgova linija koju su i saveznici i njihovi neprijatelji smatrali neprobojnom, postala je glavna utvrda njemačke vojske. Saveznici je nisu uspjeli probiti do posljednjih dana u rujnu 1918. godine, dvadesetak dana prije primirja.
>>22 impresivne slike njemačkog mlažnjaka Me-262
