Jedan od najstrašnijih ratova u povijesti čovječanstva jest Prvi svjetski rat ili Veliki rat, a jedna od najkrvavijih sastavnica toga rata bilo je Jugozapadno bojište koje je bilo dugo oko 650 km. Najveći dio ovoga bojišta nalazio se na planinskom terenu višem od 1 000 metara nadmorske visine. Veliki rat bio je prvi rat u planinama koji je zahtijevao iznimne napore za preživljavanje na visinama. Na istočnom dijelu ovoga golemog bojišta nalazila se »Soška fronta« ukupne duljine osamdesetak kilometara – od kojih je veći dio također bio na brdsko-planinskom terenu. Na ovom bojištu sukobile su se dvije velike vojske s oko milijun vojnika, dok se za vrijeme najžešćih bitaka na Krasu, na bojištu dugom svega 24 km, međusobno ratovalo i do 300 000 boraca.
O Soči, Dolomitima i Južnom Tirolu napisana su brojna znanstvena djela različitih historiografija, koja uglavnom opisuju ratna djelovanja talijanskih i austro-ugarskih pukovnija, no bez dovoljna spominjanja udjela Hrvata u njima i njihovih golemih žrtava. Hrvatske pukovnije u Austro-ugarskoj vojsci ostale su do sada slabo istražene u sklopu hrvatske historiografije, unatoč postojanju dviju knjiga Slavka Pavičića o Prvome svjetskom ratu i nikad objavljene ratne povjesnice dalmatinske »C. i. k. pješačke pukovnije Grof von Lacy, br. 22 od godine 1902. do njenog raspuštanja« autora brigadira (njem. »Oberst«) Gustava pl. Hubke. Hoće li potomci naših hrabrih Dalmatinaca smoći snage da ovo vrlo vrijedno djelo hrvatske vojne povijesti konačno ugleda svjetlo dana. U Republici Sloveniji postoji nekoliko djela vojnog istraživača Lovre Galića iz Zagreba koja su važna za istraživanja na širem području Tolminskog mostobrana. Ovom prilikom zahvaljujem mu na iscrpnoj pomoći tijekom mojih istraživanja o sudjelovanju Hrvata u borbama na Soči.
FOTO: Dalmatinci na Soči
Sustavnijeg istraživanja ostalih postrojbi do sada nije bilo, izuzev ratnoga puta ličke k. u. k. 79. pješačke pukovnije »Grof Jelačić« iz Otočca koja je djelomično predstavljena čitateljstvu. Stoga i ne čudi da je umalo bilo zaboravljeno da su u strašnim bitkama u velikom broju sudjelovali i ginuli naši preci: Dalmatinaci, Bosanci, Hercegovci, Kordunaši, Banijci, Ličani, Zagorci, Slavonci, Posavci i Zagrepčani. Prošli su sve strahote borbe, posebice u rovovskim bitkama i u borbi prsa o prsa. Tamo gdje se pokazalo da puška ni bajuneta nisu dovoljno učinkovite, koristili su improvizirana hladna oružja, poput boksera, kratkih jurišnih noževa, sjekirica, buzdovana ili nečega sličnoga. Svaki narod imao je neko svoje specifično oružje: Mađari su ubijali sjekirama zvanim »fokos«, Bošnjaci svih triju vjera u napad su najradije išli s kratkim jurišnim nožem u zubima, dok su Dalmatinci masovno upotrebljavali buzdovane, sjekirice i topuze.
FOTO: Spomenik kuhinji IV/53. zagrebačke pješačke pukovnije kod Mosta na Soči
O ovoj temi opširno možete čitati u novom broju Vojne povijesti koji je na svim kioscima u prodaji od subote 5. ožujka. U novom broju posebno ističemo još i ove teme: Talijanski oklopni vlakovi u Hrvatskoj i Sloveniji 1941-1943. godine; Nizozemski dragovoljci u Hrvatskoj vojsci i uloga njihove postrojbe 1. Dutch volunteer unit u Domovinskom ratu; rezultati istraživanja arhiva KOS-a; je li Ranković prisluškivao Tita; i aktualna analiza: samoubilački terorizam: je li mit o mučeništvu i altruističkom žrtvovanju poljuljan? I još niz drugih tema, sve za samo 19,99 kuna.
Hrvati u bitkama na Soči ..pa valjda treba hrvati ko pripadnici austrougarske vojske u bitkama na Soci