U Hrvatskoj vlada opće opravdano mišljenje da Hrvati imaju bogatu vojnu, a posebice ratnu tradiciju. Međutim, kada to treba potkrijepiti dokazima javljaju se problemi, jer se o hrvatskim ratnicima u daljnjoj povijesti vrlo malo zna.
Da bi se dokazala bogata hrvatska ratna tradicija najučinkovitije je analizirati broj i doprinos hrvatskih generala i admirala (časnici čina generala i admirala koji su rodom ili podrijetlom bili s područja tadašnjeg hrvatskog ozemlja, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost) na bojnom polju. Oni su rezultat uspješnih, najčešće hrvatskih postrojbi, koji predstavljaju vojskovođe, jer su u ratovima zapovijedali barem postrojbama ranga brigade, koje su brojile i do 15.000 vojnika. Osim toga bili su junaci, koji su zahvaljujući hrabrosti i ratnom umijeću, na bojnom polju stjecali najviša vojna odličja, a temeljem njih i plemićke titule. Kao plemići ženili su se s plemkinjama najčešće s područja Habsburške Monarhije i time hrvatske ljude uveli u srednjeeuropsku elitu i njezin kulturni krug. Velika većina njih bila je domoljubno osviještena i za svoj narod i rodni kraj od velikog značaja, a kod odabira plemićkog pridjevka najčešće su koristili svoje rodno mjesto. Trojica od njih su obnašali dužnosti ministra rata, neki su bili hrvatski banovi, mnogi zapovjednici armija pa čak i skupina armija. O njihovom ratnom umijeću iskazanom na bojnom polju pisali su najveći teoretičari umijeća ratovanja (Clausewitz i Jomini).
Malo je poznato da su se hrvatski generali i admirali, osim na bojnom polju, isticali i u nizu ostalih područja. Neki su bili nositelji kulturnog razvoja hrvatskih područja na kojima su zapovijedali pa su organizirali koncerte, kazališne predstave na hrvatskom jeziku te hrvatskim kulturnim institucijama ostavljali svoje nasljedstvo za njihov razvoj. Neki su zagovarali ideje ilirizma, podupirali preporodna zbivanja u Hrvatskoj i Dalmaciji, pisali domoljubne pjesme te uveli hrvatski jezik u hrvatske domobranske postrojbe u kojima su razvijali ljubav prema rodnom kraju. Hrvatski general je 1809. prvi progovorio hrvatskim jezikom u Hrvatskom saboru. Neki su projektirali i gradili male i velike prometnice (npr. Lujzijana, brdska cesta od Karlovca do Rijeke), gradili i obnavljali škole i crkve te ostale objekte od društvenog značaja.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. ožujka 2024.
