Hamas je pokret koji je kroz trideset godina djelovanja, unatoč promjenjivim okolnostima, postao najsnažniji palestinski politički i vojni subjekt. Unatoč represivnosti izraelskih snaga i snaga sigurnosti palestinskih vlasti te relativne izolacije u međunarodnom kontekstu, razvijene organizacijske strukture su Hamasu omogućile da uspješno i pragmatično mobilizira i alocira resurse te postane legalna vlast s razvijenim društvenim strukturama i respektabilnim vojnim krilom.
U nastavnom dijelu će se analizirati djelovanje Hamasa kroz teoriju mobilizacije resursa, točnije kroz perspektive utjecaja postojećih organizacijskih struktura, strateške racionalnosti te međunarodne dostupnosti resursa. Svaki od navedenih elemenata, a naročito pitanje međunarodne dostupnosti resursa se može zasebno ekstenzivno analizirati kao analitička cjelina, no u ovom slučaju će se analizirati neki od ključnih događaja koji su oblikovali Hamas i palestinsku društveno političku realnost. To je posebno razvidno kada se razmatra pitanje međunarodne dostupnosti resursa, odnosno suradnje Hamasa s regionalnim državama, a naročito Iranom i Sirijom. Samo pitanje odnosa s Iranom prelazi okvire ovog rada, ali ne ograničava mogućnost da se naglasi njihov utjecaj na dinamiku razvoja i djelovanja pokreta. Hamas je nastao od Muslimanskog bratstva i sve organizacijske strukture bratstva su postale dio Hamasa. To se također odnosi i na Islamski centar odnosno Mujama al-Islamiya. Mujama je u organizacijskom smislu izrazito bitan element jer je imala razvijene organizacijske strukture koje su omogućile održavanje pokreta i mobilizaciju resursa u svim fazama djelovanja Hamasa, a posebno u formativnom razdoblju. Mobilizacijski kapaciteti koje su organizacijske strukture Islamskog centra pružale Hamasu su bile od ključne važnosti za mobilizaciju resursa na mikrorazinama.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2023.