Koliko je film sredstvo iskaza kreativnosti i raznolikosti društava i kultura može se ocrtati ponajbolje kroz jednu riječ – Bollywood. Ova složenica, poznata i površnim poznavateljima filmske umjetnosti, postala je vremenom sinonim za cjelokupnu indijsku filmsku industriju, premda se u početku referirala isključivo na područje Bombaya (Mumbai), jednog od centara nacionalne kinematografije i njegovu filmsku hiperprodukciju usporedivu s onom holivudskom.
Sama je indijska kinematografija kroz desetljeća izgradila specifične stilske značajke, čak i kada je usporedimo s ostalim azijskim kinematografijama, poput japanske, kineske ili korejske. Ta specifičnost je napose uočljiva kada se gleda iz pozicije gledatelja odgojenoga na zapadnoj (europskoj i američkoj) kinematografiji. Snažno utemeljena u sanskrtskim dramama i tradiciji indijskog kazališta, primarna funkcija indijskoga filma jest dohvatiti što je moguće širi krug gledatelja i, neovisno o temi, prikazati radnju većinom kroz koloplet plesnih i pjevnih scena koje se izmjenjuju. Osnovne stilske značajke takvoga filma, uz ples i pjesmu, nalažu kako pravi bolivudski blockbuster treba trajati barem tri sata te primarno pobuditi snažne osjećaje kod gledatelja, temeljene u dostizanju određenog estetskoga cilja.
U tako specifičnoj kinematografiji nerijetko se, zbog općih stilskih značajki, pojavi uradak koji biste teško sumogli smjestiti unutar pojedinog žanra, a prema kriterijima zapadne kinematografije. U ovom slučaju, riječ je o žanru ratnoga filma, koji je iz pozicije zapadnog gledatelja teško spojiv s plesom i pjesmom. Jedan od takvih, poznatijih indijskih ratnih filmova jest „Border“, snimljen 1997. godine. Radnja filma odvija se na samom početku indijsko—pakistanskog rata 1971. godine. Premda je sam rat trajao svega 13 dana, tijekom kojih je Pakistan neslavno poražen, a Bangladeš (do tada istočni Pakistan) potvrdio recentnu neovisnost, u prvim danima odigrala se, pokazalo se kasnije, ključna bitka kod Longewale, koja je zbog svoje dramatike i nevjerojatnog raspleta poslužila kao inspiracija redatelju i scenaristu J. P Dutti. U noći s 03. na 04. prosinca Pakistanci su s ogromnim snagama u ljudstvu i motoriziranim vozilima (gotovo 2000 vojnika i preko 50 tenkova i oklopnih vozila) u pustinji Thar napali malu pograničnu postaju Longewalu, branjenu tek od 120 pripadnika indijske vojske.
Nastavak teksta čitajte u novom izdanju Vojne povijesti od 4. srpnja na svim kioscima!
