P ričuvni pukovnik Davor Kutleša, kako onda u ratu, tako i danas u miru, za sve koji ga poznaju ostao je „Dida“ neustrašivi profesionalni vojnik s čvrstim i nepokolebljivim stavom te ljudina s očinskim i zaštitiničkim osjećajem prema svakom svom borcu. Po korijenima Imoćanin, po rođenju i adresi stanovanja Zagrepčanec, a po duši i srcu ponosni i gorljivi domoljub, legendarni je Dida u svom ratnom imenu sačuvao veliki broj ratnih priča koje unatoč prolaznosti i nemilosrdnoj paljbi po činjenicama Domovinskog rata, i danas žive istinu o jednom potresnom vremenu, o jednoj napaćenoj zemlji i o svima onima koji možda nikada neće ući u legendu, ali koji su ju svojom žrtvom i hrabrošću, itekako zaslužili. I upravo stoga, čovjek u čijem je imenu sažeta sva toplina jednog hladnog vremena, i na čijim su se rukama ugasili mnogi mladi životi, još uvijek čuva dragocjenu svetu krunicu koja mu je za rata pružala utjehu, a s kojom danas moli za sve poginule suborce.
Svakoga od njih, kao i svih onih koji su pod preteškim teretom razočaranja nakon rata dignuli ruku na sebe, Davor Kutleša – Dida, često se prisjeća sa sjetom, a napose u vrijeme kada Hrvatska obilježava godišnjice „Oluje“ i „Bljeska“. Pomalo škrt na riječima, ali dubok u mislima, čovjek koji je prošao sve ključne akcije za oslobođenje Hrvatske od velikosrpske agresije, prisjetio se svog ratnog puta, ali i „najstrože zabranjenog“ nacionalnog osvještenja i katoličke vjere koje su mu prenesene još kao djetetu, a zbog kojih je njegova obitelj u bivšoj državi često ispaštala.
