Stožerni rad u mirnodopsko vrijeme, prema samom priznanju von Horstenaua, svodio se na dnevnu rutinu pripreme, provedbe i nadzora obuke vojnih obveznika. Nakon prvoga oduševljenja novim postavljenjem von Horstenau se teško mirio sa svakodnevnom dosadnom rutinom, tako je, prema osobnom priznanju, iz „čiste dosade“ u svoje slobodno vrijeme „sredio“ arhivu zdruga te načinio i malu povjesnicu svoje postrojbe. Nadređeni su bili oduševljeni, a mladi natporučnik shvatio je da posjeduje talent za pisanje i da ga sve više zanima istraživanje vojne povijesti. Nakon gotovo pune tri godine provedene u zapovjedništvu 6. pješačkog zdruga u Salzburgu, 1. svibnja 1913.
Glaise von Horstenau promaknut je u čin pješačkog satnika i, što je za njega bilo puno važnije, dobio je novi razmještaj na mjesto arhivskog referenta u Ratni arhiv (Kriegsarchiv) u Beču. Već iduće godine, s početkom borbenih djelovanja, stigao je i novi razmještaj 4. kolovoza 1914. u stožer 11. pješačke divizije u Lembergu (danas ukrajinski Lviv) s kojom je sudjelovao u prvim borbama protiv postrojbi carske Rusije. Ubrzo je satnik von Horstenau (30. rujna 1914.) preuzeo mjesto 1. glavnostožernog časnika (načelnika stožera) 88. tirolskog zdruga zemaljskih strijelaca (88. Tiroler Landesschützen- Brigade), postrojbe austrijskog domobranstva sastavljene od vojnih pričuvnika.
Ne propustite novi broj Vojne povijesti za samo 19,99 kn na čak 84 stranice, od četvrtka 5.6. na svim kioscima!
