Dječak Agu živi s obitelji u tampon–zoni između dvije zaraćene strane. Dok mu otac skrbi o izbjeglicama, Agu dane provodi s bratom i prijateljima u igri. Nakon što saznaju vijesti da je Vlada pala i da su se intenzivirali sukobi u zoni razgraničenja, Agu s obitelji pokušava pobjeći pred građanskim ratom. Kada je 2005. godine objavljena, knjiga „Beasts of no nation“ Uzodinma Iweale postigla je zapaženi uspjeh. Pripovijest o dječaku Aguu, koji živi u neimenovanoj zapadnoafričkoj državi (podsjeća na Liberiju ili Sierra Leone), na naturalistički je način prikazala pod kojim se okolnostima maloljetnici transformiraju u djecu-vojnike.
Glavni lik u knjizi, maleni Agu, tijekom napada na selo ostaje bez roditelja i braće te bježeći od vojske biva unovačen u skupinu djece- vojnika pod vodstvom Zapovjednika. U putešestvijama diljem zemlje rastrgane ratom i sukobima brojnih paravojnih skupina, pod Zapovjednikovim sadističkim utjecajem djeca postaju bezobzirne ubojice, te se njihova svakodnevica sastoji od pljačke, ubijanja, silovanja, paleža i drogiranja. Suprotnost takvom naturalističkom pristupu jesu tek povremeni trenuci introspekcije za kojih se Agu nostalgično prisjeća bezbrižnoga života u obiteljskome okruženju, te sam više ne razaznaje kakav bi život želio voditi. S nezanemarivim uspjehom ostvarenim na globalnoj razini, bilo je samo pitanje kada će netko otkupiti prava na ekranizaciju Iwealine knjige i poentirati sjajnom pričom. Projekt je naposlijetku preuzeo RC Productions s konzorcijem partnera, a režija je povjerena američkome redatelju Caryju Joji Fukunagi. Prema vlastitom priznanju, Fukunaga je bio usred pretprodukcije filma slične tematike kada je u ruke dobio Iwealinu knjigu i odlučio upravo po njoj snimiti film. Zanimljivo, u trenutku priprema riječ je bila o relativno nepoznatom redatelju. U životopisu je imao zabilježena tek dva cjelovečernja filma – „Sin nombre“ i „Jane Eyre“, no poklopilo se da je njegov tada najrecentniji redateljski uradak - prva sezona detektivske serije „True detective“, postigao svjetsku slavu. Kako je tu režirao sve epizode i pritom stvorio istovremeno vizualno dojmljiv i zastrašujući svijet kriminalnoga miljea Louisiane, Fukunaga je u pripremi „Beasts of no nation“ dobio odriješene ruke, ali i svojevrsno breme da opravda novostečenu reputaciju.
U prilog mu je išla intrigantna tema i prikladan „timing“. Ne samo da su desetljećima izvješća UN-a ukazivala na problematiku djece-vojnika, a da je ta tema rijetko ili gotovo nikada obrađena na filmu, već je zadnjih nekoliko godina ovo pitanje dodatno problematizirano zbog sve učestalije pojave djece-vojnika u redovima boraca Islamske države, što je potaknulo dodatni publicitet i naglasilo marketinški potencijal filma na tržištu.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. ožujka na svim kioscima!
