Dana 22. studenoga 2013. diljem svijeta obilježena je 50. obljetnica zasigurno jednog od značajnijih događaja 20. stoljeća. Tog je zimskog dana 1963. u američkom Dallasu ubijen karizmatični, 35. predsjednik SAD-a: John Fitzgerald Kennedy. No, i nakon pola stoljeća taj je tragičan događaj obavijen velom tajni. Ni američka ni svjetska javnost još uvijek ne znaju tko je bio izvršitelj i nalogodavac atentata. Sredinom 2014., točnije 28. lipnja, obilježit će se 100. obljetnica jednoga drugog događaja koji je možda i presudno odredio političke i ine tijekove 20. stoljeća. Riječ je o sarajevskom atentatu na austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvodu Franza Ferdinanda. Makar oko tog događaja nema činjeničnih nepoznanica, u pogledu značenja on i dalje izaziva različita (re)interpretativna neslaganja i prijepore, a čini se, prema najavama, da bi mogao izazvati i diplomatske međudržavne izgrede. No jedno je sigurno: taj je događaj predstavljao neposredan povod za početak Prvoga svjetskog rata. Svijet se prvi put u povijesti suočio sa spoznajom o moći i globalnim učincima terorizma ili u to vrijeme njegova dominantnog načina izvršenja (modus operandi): atentata.
Svijet je prvi puta u povijesti svjedočio klasičnom slučaju državno sponzoriranog terorizma
Predumišljajni, namjerni, ciljani i protupravni atak na život istaknutih osoba s političkim ciljem oblik je ponašanja koji je ljudska zajednica upoznala poodavno. Atentat je jedno od najstarijih i najvažnijih terorističkih sredstava. Još su Platon i Aristotel razmatrali pitanje opravdanosti tiranicida, odnosno ubijanja despotskih vladara. U okvirima doktrine tiranicida, atentat je istodobno predstavljao i snažnu ideološku izjavu i moćno političko oružje. Ipak pojam atentata nastao je bitno kasnije.
Nastavak teksta pročitajte u novom broju VP magazina!
