Već je stara vijest da je 10. prosinca 2016. u suradnji grada Nove Gorice i „Društva Soška fronta 1915- 1917“ podignut spomenik generalu Svetozaru Borojeviću u podnožju Svete gore kod Nove Gorice. Postavljanjem spomenika organizatori su obilježili 100. godišnjicu Prvoga svjetskog rata i 160. godišnjicu rođenja Svetozara pl. Borojevića od Bojne. Zahvaljujući Borojevićevoj sposobnosti, austrougarski bedem na rijeci Soči predstavljao je nepremostivu prepreku moćnijoj talijanskoj vojsci od ulaska Italije u rat 1915. godine pa do samog kraja rata.
O kakvom se pothvatu radilo dovoljno nam govori podatak da je Borojevićeva 5. vojska uspijevala zadržati navale gotovo pa cijele talijanske vojne sile. Budući da su kao ulog za ulazak Italije u rat bili ponuđeni slovenski i hrvatski teritoriji koje je Antanta obećala Italiji Londonskim ugovorom 1915. godine, Borojević je u očima obaju naroda predstavljao i borca za njihovu nacionalnu opstojnost. Na isti su ga način doživljavali i slovenski i hrvatski vojnici, koji su se ovoga puta našli ne samo u borbi za svoga kralja i cara, već i u obrani svojih nacionalnih interesa. Zbog toga je neminovno rat protiv Italije za slovenski i hrvatski narod imao i snažnu nacionalnu komponentu. Italija je u svojoj nakani proboja do Trsta i Ljubljane ozbiljno zaprijetila opstojnosti austrougarskih snaga na ostalim bojištima, a ta je opasnost predstavljala stalnu prijetnju tijekom cijelog rata s Italijom. Razmatrale su se dvije mogućnosti obrane. Jedna je predviđala povlačenje snaga s talijanske granice, puštanje protivnika u unutrašnjost Monarhije i sređivanje obrane na području Klagenfurta ili Zagreba. No Borojević je, zahvaljujući svom iskustvu u borbama protiv Rusa u Karpatima, zagovarao drugu mogućnost – obranu na rijeci Soči.
Time se koristila rijeka kao prirodna barijera, Talijanima bi se prepustila nizina, a austrougarske snage sredile bi obranu na prvim uzvisinama. Ovdje je važno napomenuti da talijansko-slovenska granica danas u velikoj mjeri prolazi upravo onim područjem koje je 1915. godine označeno kao linija obrane Austro-Ugarske Monarhije. Time je drastično smanjena linija bojišnice što je braniteljima omogućavalo učinkovitiju obranu, ali je i protivnička strana mogla koncentrirati sve svoje materijalne i ljudske resurse na jednoj relativno kratkoj bojišnici...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 5. siječnja na svim kioscima!
Feldmaršal Svetozar Borojević je rođen u selu Umetići nedaleko od Kostajnice na zimu 1856. Otac mu Adam je bio natporučnik i potpredsjednik srpsko-pravoslavne crkvene općine u Petrinji, a majka Stana rođena Kovarbašić, koja je rodila petero djece, potjecala je iz krajiške oficirske porodice. Borojevići su na Baniju došli iz susjedne Bosne. Na prijelazu iz 17. na 18. stoljeće već su uživali dobar glas u novom zavičaju zbog svoje brojnosti i zbog teritorijalne jurisdikcije nad jedinim srpsko-pravoslavnim manastirom u tom području. Na petrinjskom srpsko-pravoslavnom groblju frankovci su teško oštetili grob njegovih roditelja.