Mile Mlinarić, stariji sin Franjke rođ. Duvnjak i Pave Mlinarića, rođen je 5. prosinca 1966. godine u Vukovaru. Osnovnu školu Bratstvo i jedinstvo, danas OŠ Blage Zadre, pohađao je u Borovu naselju, a srednju u CUO „Edvard Kardelj“, smjer elektrotehničar, u zgradi današnje Gimnazije Vukovar.
Rekreativno se bavio rukometom, vozio je motocikl, a hobi mu je bila glazba pa je s uživanjem prikupljao vlastite HI FI komponente i drugu glazbenu opremu. Godine 1989. s partnerom kupuje kamion i otvara autoprijevoznički obrt, a 1990. ženi se dugogodišnjom djevojkom Blaženkom rođ. Žulj koja im u siječnju 1991. godine rađa kćer Doris. Pa ipak, Mile Mlinarić, zajedno s mlađim bratom Stipom Mlinarićem, među prvima se dragovoljno uključuje u organiziranje obrane Borova naselja. Prije negoli će postati zamjenik Roberta Zadre u sada već legendarnoj jedinici koju je činilo 18 mahom dvadesetogodišnjih mladića, tkz. „Turbo vodu“, Mile je aktivno sudjelovao u pripremi obrane, od prikupljanja oružja i druge vojne i medicinske opreme do borbenih akcija, postavljanja protutenkovskih mina, pomicanja i čuvanja prve crte bojišnice, posebice one prema Borovu Selu 4. srpnja 1991. godine.
Budući da je u kolovozu 1991. godine suprugu i kćer, zajedno s njenom sestrom i sestrinom jednogodišnjom kćerkom, poslao kod obitelji u Hercegovinu, s Ivicom Čolakom, suprugom Blaženkine sestre, 12. rujna 1991. godine od Blage Zadre dobiva dopust da ih na nekoliko dana posjete. Dva dana kasnije, 14. rujna 1991. godine, tek što su stigli u Hercegovinu, na televiziji su vidjeli vijesti o velikom napadu tzv. JNA i četnika na Vukovar te donijeli odluku o trenutnom povratku kući. To je bio njihov izbor. Po dolasku u Vinkovce vojna i civilna policija ne puštaju ih prema Vukovaru, no Mile i Ivica ponovo, po svome izboru, ne odustaju od pokušaja ulaska u grad, nego ostaju u Vinkovcima čekajući prigodu kada će se nekako uspjeti probiti do Vukovara.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2018.
