Većina vas o brodu „Galebu“ zna po tome što je Tito plovio njime po svjetskim morima. I bio je i ostao jedan od simbola Titove vladavine. No brod „Galeb“ ima povijest i prije Titovog vremena, povijest o kojoj većina ne zna (gotovo) ništa. Zato je Zvonimir Freivogel, naš stalni suradnik, i u svjetskim razmjerima stručnjak za pomorsku povijest, samo za VP pripremio materijal koji u cijelosti govori o povijesti ovog broda, uz koji je priložio i izvrsne fotografije i ilustracije. Freivogel je lijepo ukratko opisao o čemu detaljno piše u tekstu: „Naš današnji „Galeb“ porinut je davne 1938. u Italiji kao brzi brod za prijevoz banana (tal. „bananiera“), za državnu kompaniju „Regio Azienda Monopolio Banane“, skraćeno RAMB. Sagrađena su ukupno četiri broda te klase, a „Galeb“ je kao treći od njih dobio ime „Ramb III“. Još je kod projektiranja planirano preurediti u slučaju rata sva četiri broda u pomoćne krstarice i „Ramb III“ je djelovao tijekom Drugoga svjetskog rata u toj ulozi, dok ga 1943. nisu zaplijenili Nijemci i pregradili u minopolagač pod novim imenom „Kiebitz“. Potopljen je savezničkim zrakoplovnim bombama u Rijeci, izvađen i popravljen te je ušao u službu JRM-a kao „Galeb“. Tijekom rata u Hrvatskoj ostao je u sastavu „jugoslavenske“ mornarice, sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, a zatim otišao u Boku kotorsku i služio pod zastavom „Savezne Republike Jugoslavije“ (Srbije i Crne Gore) do njezina raspada. Konačno je prodan jednome stranom brodovlasniku i stigao u brodogradilište „Viktor Lenac“ na remont, koji nije obavljen jer vlasnik nije platio popravak. „Galeb“ je otkupljen i završio je u Rijeci, a trebalo bi ga preurediti u „povijesni spomenik“, brod-muzej, prenoćište i mjesto za održavanje raznih kulturnih manifestacija.“
Zatim, književnica Tanja Belobrajdić i Udruga ratnih veterana 204. vukovarske brigade pokrenuli su projekt publiciranja serije tekstova kojima se želi podsjetiti na poginule i nestale branitelje Vukovara za koje se manje zna i čuje, a realizira se u suradnji s „Vukovarskim novinama“. Od ovog broja VP-a ti će se tekstovi moći pročitati i u našem mjesečniku pod naslovom – „Nisu zaboravljeni“.
Dužan sam se pak ovdje ispričati čitateljima, što nam se u prošlom broju, u temi o sovjetskoj invaziji na Afganistan, našom omaškom u prijelomu pojavio nekorigirani tekst s potpisima pod slike, što smo uočili tek kad je broj bio već tiskan. I pitate, zašto nema više kronologije Prvoga svjetskog rata?! Danijel Tatić piše knjige, njima se posvetio zasad, pa čekamo njegove nove knjige o temama iz Prvoga svjetskog rata!
