Mornarica novostvorene Države SHS (Slovenaca, Hrvata i Srba), koja ubrzo ujedinjenjem postaje dio Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca), naslijedila je od stare habsburške mornarice, pored odora, dijela brodova i drugoga, možda i nešto tek proizvedenih paradnih časničkih mornaričkih bodeža poznatih kao M.1918/1917.
Doduše, autori se razilaze oko toga je li habsburška mornarica u stvarnosti doista koristila bodeže M.1918/1917 prije rasula u listopadu 1918. godine. Po Gabrielu, raspad carstva zatekao je proizvođače s mnoštvom poluproizvoda za ovaj bodež: sječiva, korica, dijelova rukohvata, koje nisu stigli složiti. Ti proizvođači složili su bodeže tek nakon Prvoga svjetskog rata, koje su potom prodali nekim novostvorenim ili obnovljenim državama kao što su Poljska, Mađarska, Rumunjska i Kraljevina SHS. Postoje fotografije snimljene početkom 1919. godine koje pokazuju kako su časnici RM-a Kraljevine SHS već tada nosili bodeže ovoga tipa. Kako su dvije države u to vrijeme bile u oružanome sukobu oko Koruške, nije vjerojatno da je u tome času postojala neka trgovačka aktivnost između njih. A sasvim sigurno Kraljevina SHS nije tada sama proizvodila ovakve bodeže. Stoga postoji mogućnost da su mornarički časnici hrvatske, slovenske i srpske nacionalnosti koristili bodeže s kojima su za - duženi potkraj 1918. godine dok su još bili pripadnici habsburške mornarice. Nije mi poznato kako su časnici RM-a Kraljevine SHS došli do ovih bodeža, možda iz kakvoga skladišta u Puli ili Boki kotorskoj, ali sigurno je da oni po - tječu od dijelova austrougarskih mornaričkih bodeža. Pa kako se upotrebljavaju od 1919. godine, predlažem naziv M.1919.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2020.
