Vatrogastvo u našim krajevima ima vrlo bogatu tradiciju koja seže u daleku prošlost. Ipak, malo je poznato da su u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije visoki vatrogasni dostojanstvenici u skladu s tadašnjim propisima i opće prihvaćenim normama bili naoružani i odgovarajućim sabljama.
Tako ogromna i višekulturna Monarhija poput one Habsburške svakako je morala raspolagati i ogromnim, dobro ustrojenim birokratskim aparatom. Prema tadašnjim običajima, svi činovnici bili su, u skladu sa svojim rangom, dužni nositi i odgovarajuće naoružanje. U Austro-Ugarskoj Monarhiji postoji mnoštvo mačeva, sablji i bodeža koji su korišteni u civilnim službama i raznim organizacijama, a oni se međusobno razlikuju ovisno o stupnju administrativne odgovornosti njihova vlasnika. Osim na najvišoj državnoj razini to oružje nosili su i dužnosnici na nižim razinama, od regionalnih uprava carskih zemalja pa sve do gradskih službi i raznih civilnih organizacija poput vatrogasaca, željezničara, rudarskih inženjera itd. Budući da nisu postojala strogo propisana pravila, ne treba čuditi šarolikost u načinu ukrašavanja i mnoštvo inačica osnovnoga modela, jer gotovo su svi nastojali istaknuti lokalna obilježja ili karakteristične simbole svoje službe. Bogatstvo ukrasa na takvim primjercima uvelike je ovisilo o osobnim preferencijama pojedinoga naručitelja, ali svakako i o dubini njegova džepa.
Upravo zbog toga posebno poglavlje u bogatoj austrougarskoj povijesti naoružanja pripada civilnomu hladnom oružju. Ono je svakako vrlo cijenjeno među kolekcionarima zbog bogatstva izrade, čitavoga niza varijacija te vrlo česte uporabe nacionalnih simbola pri ukrašavanju pojedinih primjeraka.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. siječnja 2020.
