Sukob između Francuske i Njemačke započeo je još i prije nego što je ova potonja nastala. Još i prije naznaka o ujedinjenju Njemačke (koja je bila rascjepkana na bezbroj malih državica), Francuzi su prepoznali brzo rastuću ekonomsku i vojnu silu na sjeveru – Prusku. A još kada je Pruska, u skladu sa svojom ekonomskom moći, počela usporedno širiti i politički utjecaj na susjede, Francuska je krenula u opsežnu diplomatsku ofenzivu s ciljem da svojeg manjeg susjeda zadrži u granicama gdje će ga biti moguće kontrolirati.
S tim ciljem na umu francuski su izaslanici obilazili male njemačke državice na jugu, uvjeravali ih da im je bolje zadržati samostalnost, pozivali se na vjerske razlike (u Francuskoj i na jugu Njemačke prevladavalo je katoličanstvo, dok je na sjeveru dominantna vjera bila protestantizam), a kad je zatrebalo, nudili su i financijsku pomoć – samo neka se neodlučni mini vlastodršci klone ulaska u njemački savez, kamo ih je pozivala sve glasnija Pruska.
