Prema definiciji gerila (od španjolske riječi “guerilla”) oblik je oružanoga otpora stanovništva ili određenih skupina boraca na nekom području protiv brojno, materijalno i tehnički nadmoćnije vojne sile. Gotovo u pravilu to je vojna sila koja štiti teritorijalno-administrativnu vlast. Borci koji su se taktikom gerile borili protiv okupacijskih i kvislinških snaga u vremenu Drugoga svjetskog rata u Europi 1941. - 1945. nazivali su se gerilcima, ali i partizanima. Sam izvor naziva “partizan” nejasan je, ali najviše ga se nalazi u Sovjetskom Savezu, na Balkanu i u Italiji. Nakon Prvoga svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji održani su izbori za zakonodavnu vlast na kojoj su komunisti dobili značajan broj mandata u parlamentu. U strahu od jačanja komunista vlasti su ih 1921. stavile izvan zakona zabranivši im djelovanje. Otad su komunisti djelovali konspirativno, odnosno u ilegali. Okupacijom Kraljevine Jugoslavije u travnju1941. sve građanske stranke našle su se u nezavidnoj situaciji osim komunista koji su se najbolje snašli zato što su već imali razvijenu podzemnu i konspirativnu mrežu. Postupno komunisti preuzimaju nadzor nad partizanskim odredima koji tijekom rata postaju satnijama, brigadama, divizijama, korpusima i na kraju armijama. U poslijeratnoj komunističkoj Jugoslaviji Hrvatskoj je nametan kompleks krivnje zbog Nezavisne Države Hrvatske. Jugoslavenske su vlasti proglasile 27. srpnja 1941. službenim danom ustanka u Hrvatskoj. Taj je ustanak dvojben zato što je toga dana u selu Srbu ustrojen četnički puk srpskih lojalista odanih izbjeglom kralju. U tom puku jedan odred od 60 komunista vodio je Đorđe Đoko Jovanić što je bilo dovoljno komunistima da proglase taj događaj svojim djelom.
Nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske 1991. javna je postala činjenica za koju se oduvijek znalo da je prvi partizanski odred odred ustrojen u Hrvatskoj 22. lipnja 1941. u šumi Brezovici pokraj Siska. Tim sisačkim odredom, sastavljenim od 78 Hrvata i jedne Srpkinje, zapovijedao je Vlado Janić Capo. Jedan od boraca toga odreda bio je i stožerni general HV-a, Janko Bobetko. S vremenom povećava se broj partizana, stječu borbena umijeća, ustrojavaju se u bataljune,odrede i više taktičke postrojbe. Ustrojava se Vrhovni štab (Vrhovni stožer) s Josipom Brozom na čelu i vojna struktura. Prema službenim dokumentima socijalističke Jugoslavije do kraja 1941. ima ih oko 80 000 partizana, sljedeće godine 150 000 da bi ih početkom 1945. godine bilo oko 800 000. Tijekom rata ranjeno je oko 425 000 i poginulo oko 300 000 partizana. Do početka 1944., kada partizanima započinje pristizati saveznička pomoć, glavniizvor naoružavanja, odjevanja i logistike bili su poginuli ili zarobljeni protivnički vojnici te njihova logistika.
- 1. Partizan naoružan njemačkom strojnicoma MP41 kalibra 9mm, popularno nazvanom “Schmeisser”, danas rijedak primjerak s drvenim kundakom. Za pojasom nosi pištolj “Parabellum” P08 kalibra 9mm i ručnu bombu. Odjeven je u civilni kaput, vojnu jaknu nepoznatoga podrijetla, njemačke vojne hlače i konjaničke čizme. Na kapi ima partizansku kapu (“titovku”) s našivenom crvenom zvijezdom.
- 2. Troroga kapa popularno nazivana “triglavska kapa” prema najvišem vrhu Slovenije. Takvu su kapu donijeli antifašistički borci iz španjolskoga građanskoga rata i prvi su junosili hrvatski partizani. Od 1944. godine zamijenila ju je kapa “titovka” s ravnim gornjim bridom.
- 3. U rujnu 1941. godine partizanski Vrhovni štab odredio je da će se na kapama nositi crvena petokraka zvijezda kao simbol antifašističke borbe.
- 3a. Od travnja 1942. godine određeno je da će sve elitne proleterske brigade nositi zvijezdu sa žutim srpom i čekićem, simbolom Internacionalnoga radničkog pokreta.
- 4. Slovenski su partizani na kapama uz zvijezdu nosili svoju trobojnicu. Najčešća su bila dva načina kao na ilustraciji. Slovenski partizani nisu htjeli prihvatiti srp i čekić na svojim zvijezdama tvrdeći da oni nisu stranačka vojska.
- 5. Od kolovoza 1943. godine ustrojen je red partizanskih odličja. Na ilustraciji je jedno od njih “partizanska zvijezda prvoga stupnja” za hrabrost i zasluge u borbi. Medalju je izradio kipar Antun Augustinčić. Od ljeta 1944. godine odličja se izrađuju u Sovjetskom Savezu.
- 6. Medalja za hrabrost.
- 7a. Prvi partizanski činovi nastali su u jesen 1941. godine. Od početka 1942. do kraja 1943. godine u uporabi su činovi kao na ilustraciji. Prvi je čin desetara.
- 7b. Vodnik,
- 7c. Zamjenik narednika satnije,
- 7d. Narednik satnije,
- 7e. Zamjenik komandanta bataljona,
- 7f. Komandant bataljona,
- 7g. Zamjenik komandanta odreda,
- 7h. Komandant odreda.
- 8. Oružja koja su najčešće nosili partizani. Na ilustraciji je talijanska puška “Carcano” M1891 kalibra 6.5mm.
- 9. Njemački karabin “Kar” 98k kalibra 7.92mm.
- 10. Puška koja je prema belgijskoj licenci za “Mauser” M24 proizvođena za jugoslavensku vojsku u tvornici oružja u Užicama u Srbiji. Partizani su 1941. godine jedno vrijeme zauzeli tvornicu oružja u Užicama gdje su proizveli 21 040 pušaka M24, nazvanih “partizanka” i 2,7 milijuna metaka kalibra 7.92mm.
- 11. Vrlo cijenjeno partizansko oružje njemačka puškostrojnica MG34 koju su partizani popularno zvali “šarac”. Za zarobljavanje “šarca” moglo se dobiti odlučje, a za njegov gubitak otići pred vojni sud. Među partizanima neki strojničari na “šarcu” postali su legendarni.
- 12. Ručna bomba M35 koja je proizvođena u Kragujevcu. Kasnije su partizani ustrojili i svoju proizvodnju tih bombi.
- 13. Improvizirana ručna bomba izrađena od granate minobacača manjega kalibra.
- 14. Također još jedna improvizacija ručne bombe izrađena od vodovodne cijevi.
Potencijal koji je naša vojna industrija imala 1990.g. nakon Domovinskog rata nije dovoljno iskorišten, nego su prevladali uvoznici, kao i u cijeloj industriji. Hrvatsko gospodarstvo time je bačeno na koljena, te je naše priključenje EU bilo samo zadnja kap upropaštavanja domaće proizvodnje, jer tim posljeratnim upropaštavanjem nismo bili dobro pripremljeni za znatno jaču stranu konkurenciju. Danas imamo nedovoljan rast, koji nam ni kamate kredita ne pokriva.