Sredinom 20. stoljeća »Treći svijet« oslobađao se kolonijalnih okova, a politički kaos koji je nastao u novim državama s neorganiziranim političkim sustavom prouzrokovao je niz sukoba i eskalacija nasilja. Neriješeni političko-pravni problemi nastali zbog kolonijalne prošlosti usporavali su stabilizaciju međusobnih odnosa, a nesporazumi su često vodili do izrazito nasilnih ratnih epizoda. Iznimka nisu ni Maroko i Alžir, dvije države koje su usko vezane zbog isprepletenosti jezika, religije, kulture i povijesti. Čak i danas postoje veliki problemi oko definiranja njihovih državnih granica, a zadnja afrička kolonija, koja je određenu suverenost stekla 1976, poznata pod imenom Zapadna Sahara (ili službeno Saharska Arapska Demokratska Republika), također je predmet prijepora između Maroka, Alžira i Mauretanije. Granični rat koji je u znanstvenoj literaturi poznat kao »Pješčani rat« prvi je sukob između Maroka i Alžira nakon stjecanja samostalnosti. Tenzije su započele s oslobađanjem od kolonijalne vlasti i nasljeđivanjem graničnih problema iz prošlosti.
Maroko je 1956. postao neovisna monarhija, a godinu dana kasnije sultan Muhamed proglasio se kraljem. Ipak, marokansku neovisnost obilježila je duga vladavina kralja Hasana II. (1961–1999). Alžir je pak nakon dugogodišnjihkrvavih sukoba s Francuskom svoju neovisnost stekao 1962. godine, te su odmah, ali i godinama nakon stjecanja samostalnosti, odnosi između država bili vrlo kompleksni i nestabilni, posebno stoga što su eskalirali u doba hladnoratovske međunarodne politike.
Nastavak teksta čitajte u novom magazinu 20th Century Wars od 15. veljače na svim kioscima!