Dana 14. rujna 1916., talijanske postrojbe pokrenule su kratku i snažnu ofenzivu na austrougarske položaje na talijanskom bojištu blizu rijeke Soče, piše History.com
Talijanski ulazak u rat 23. svibnja 1915. otvorio je novo bojište dužine 600 kilometara. Teren je najčešće bio planinski na granici između Italije i Austro-Ugarske u regiji Trentino. Nakon objave rate, slabo opremljena talijanska vojska odmah je napredovala prema južnom dijelu Tirola te rijeci Soči gdje su austrougarske snage pružale žestok otpor. Loši zimski uvjeti i nepristupačan teren nisu uopće dopuštali ofenzivne operacije te je nakon nekoliko brzih talijanskih uspjeha borba naglo utihnula.
Šef talijanskog stožera Luigi Cardorna bio je uvjeren da će njegove postrojbe lako napredovati u Sočanskoj regiji. Talijani su pokrenuli prvu ofenzivu u regiji tijekom lipnja 1915. Sedma bitka na Soči koja se odvijala između 14. i 17. rujna 1916. trebala je ponoviti uspjehe šeste, i najuspješnije talijanske ofenzive koja je pokrenuta mjesec dana prije. Talijani su u toj bitki protjerali austrijske postrojbe pet kilometara prije nego što je Cadorna zaustavio ofenzivu te objavio uspjeh. Talijani su u novom napadu bili manje učinkoviti; iako su osvojili nekoliko planinskih vrhova uključujući vrh Kardinal na 2481 metar nadmorske visine. Austrijanci su uspjeli obraniti svoje položaje, Talijani su napredovali vrlo malo te su imali ogromne gubitke.
Loš teren i uvjeti na Sočanskom bojištu dodali su u prinos činjenici da je bilo samo dvanaest bitaka između lipnja 1915. i studenoga 1917. Te su bitke, uz tešku bitku kod Caporetta (12. bitka na Soči) koštale Talijane čak 300.000 žrtava – pola od ukupnog broja u cijelome ratu.
