Početak 1915. godine obilježila je neobična hladnoća. Studen se uvlačila ispod vojnih kaputa dok je gusti snijeg zabijelio veliki dio europskih bojišnica. Predaha za vojnike na prvim crtama bojišnice ipak nije bilo. Nad Flandrijom je dugotrajna ledena kiša pretvarala tlo u hladne močvare onemogućavajući značajnije akcije. Situacija na belgijsko-francuskom bojištu stabilizirala se i naznačila početak iscrpljujućeg rovovskog ratovanja. Francuski ratni planovi nisu polučili željeni učinak, premda su Francuzi uspjeli obraniti francusku obalu na kanalu La manche, manji dio belgijske obale, kao i jedan dio francuskih ugljenokopa na sjeveru. U svom prodoru prema Parizu, Nijemci su zauzeli francuske gradove u blizini belgijske granice Lille, Roubaix, Toucoing, Lens te dospjeli do Noaillesa, na nepunih stotinu kilometara od francuske prijestolnice. Glavnina njemačkih snaga nalazila se na francuskom tlu, a činjenica da se Nijemci nalaze na svega pet dana marša od Pariza, ni jednog Francuza nije ostavljala mirnim.
Naslovna fotografija: Loznica, gradić velik kao naš Karlovac - lijep po položaju, sa velikom trgovinom, jer je u šljiviku Srbije.
O tome je Joffre u svojim memoarima vrlo kratko i odlučno zapisao: „Ta činjenica je nama, Francuzima, diktirala našu dužnost. Toga neprijatelja je trebalo tući i odbaciti.“ Joffre je bio svjestan da je to bilo puno lakše reći no izvesti jer su njemačka organiziranost i predanost cilju činile od njih opasnog neprijatelja. Premda su zapravo Francuzi bili u puno boljoj poziciji jer nisu poput Nijemaca ovisili samo o jednom savezniku i nisu vodili rat na dvije bojišnice. Ali, postupanje po dobro osmišljenom Schlieffenovom planu omogućilo je Nijemcima zaposjedanje vrlo guste željezničke mreže...
Ne propustite novi broj Vojne povijesti za samo 19,99 kn na čak 84 stranice, od ponedjeljka, 5. 1., na svim kioscima!
