U samo nekoliko sati na morsko je dno otišlo više od 400 tisuća tona modernoga ratnog brodovlja Nije neobično da tijekom neke pomorske bitke potone mnogo brodova. Ipak,mnogo je neobičnije kada u samo jednome danu u mirno doba nestane cijela flota. Upravo to se dogodilo prije 95 godina, nedugo nakon svršetka Prvoga svjetskog rata. Dana 21. lipnja 1919. u samo nekoliko sati na morsko je dno otišlo više od 400 tisuća tona modernoga ratnog brodovlja, najveći ikada zabilježeni gubitak brodova u samo jednome danu u povijesti. Od bitke kod Jutlanda 1916. neporažena je njemačka ratna mornarica bila izazov savezničkim silama i postala je važan ulog pregovora o miru. Saveznici su je htjeli podijeliti, ali Britanci kao najjača pomorska sila nisu time bili oduševljeni.
Do konačne odluke o njezinoj sudbini flota je razoružana i internirana u britansku pomorsku bazu Scapa Flow. Još prije toga Njemačka je predala sve podmornice. U Scapa Flowu našlo se pet bojnih krstaša, 11 bojnih brodova, osam krstarica i 50 razarača koji su usidreni pod nadzorom britanske Domovinske flote. Njemačke posade ostale su na brodovima. Kako su se pregovori u Versaillesu odužili i postali sve zamršeniji, njemački zapovjednik, admiral Reuter zabrinuo se da bi Britanci silom mogli zauzeti brodove. Stoga je odlučio spasiti čast njemačke mornarice samopotapanjem. Iskoristio je odsutnost glavnine britanskih ratnih brodova i izdao kodiranu zapovijed „Paragraf 11. Potvrđeno“. Tijekom sljedeća dva sata signalne zastave uzbunile su sve posade pa su oko podneva brodovi polagano počeli tonuti. Uzbunjeni britanski stražari uspjeli su spasiti samo tri lake krstarice i tri razarača ubivši pritom devet njemačkih mornara, posljednje žrtve Prvoga svjetskog rata. Slična epizoda dogodila se i u Drugome svjetskom ratu kada su Francuzi potopili svoju flotu u Toulonu, kako ne bi pala u njemačke ruke.
